Drago mi je da sam postao član velike svjetske obitelji blogera, koja po mojim informacijama koncem 2006. dosegla zadivljujuću brojku od oko 63. milijuna. Jasno mi je da tekstovi i poruke na blogu imaju bitan utjecaj na okolinu, a u budućnosti će imati i više. Svjestan toga da smo istovremeno tvorci i korisnici poruka na blogu ispunjava me nadom da će komunikacija između svih ljudi na ovoj planeti pridonijeti boljem razumijevanju i suradnji, a time i opće svjetskom miru i ljubavi. Ne mislim da su to otrcane fraze, već jedna realnost, koja se nameće sama od sebe u ovim turbulentim vremenima. Sjetih se one parole revolucionarne 1968. u čitavom svijetu – budimo realni, tražimo nemoguće. Ja bih još dodao budimo realni i ostvarimo to što se predstavlja «nemogućim». Na tragu toga želim dati ruke u tom smjeru. Nadam se da će moji postovi, koji će se baviti «malovelikim» stvarima od sporta do svekolike prirode i živih bića koja je nastanjuju uspjeti nekoga učiniti radosnijim, nasmijanijim, ispunjenijim, osvješćenijim i prisutnijim. Ako mi to pođe za rukom bar za milimetar, nadam se da je moja misija pisanja uspjela i imala smisla.
Zahvaljujem sickofitallu – Vici, velikom blog borcu što mi je pružio šansu da artikuliram, izrazim i podijelim s drugima ono što mi je u srcu i u duši.
Ovom prilikom čestitam Vici drugu godišnjicu njegovog bloga. S porukom da se ne štufa, kao što bi njegovo ime bloga - sickofitall moglo zavarati.
Post je objavljen 26.02.2007. u 09:07 sati.