Maloprije sam se vratio s trčanja, za nešto više od mjesec dana počinje nam sezona pa nije na odmet da budem u formi. I godi mi taj izlazak van iz kuće. Nije kao ostali izlasci, nekako je sve to spokojnije. Nema ljudi oko mene, nema nikoga. Samo ja sa svojim mislima. I razmišljam o svom životu, shvaćam, stanje je alarmantno. Nalazim se na ovom mjestu, to mjesto nije nikakva prekretnica ili raskršće. No krajnje je vrijeme da nešto promijenim, možda još i nije kasno...
Shvatio sam da nemam nikakvu perspektivu u životu, svijet za mene stoji. Budućnost, ako bude ovako kako je krenulo, nije mi nimalo svijetla. No ja ne znam što želim od života, nemam ambicija. Čega god da se uhvatim sve radim nekako pre-aljkavo. To mi ne pruža nikakvu uživanciju. Živim iz dana u dan, od subote do subote. Smijem se stvarima koje nisu smiješne samo da ne mislim na ozbiljne stvari. A život upravo znači ozbiljnost. To je sve što se traži. A ja se ne mogu pohvaliti da je imam napretek.
A prošlost je bila tako lijepa, no ne mogu si priuštiti da živim u njoj. Bio sam dečko s mnogo potencijala, a ja nisam znao čemu da se posvetim. Gotovo sve mi je išlo. Htio sam biti podjednako dobar u svemu. I uspio sam, na jedan tužan i ironičan način. Podjednako sam loš u svemu. Neki bi rekli da sam barem jedinstven. No to me u ovom trenutku baš i ne veseli. Zapravo, kad bolje pogledam, malo, premalo toga me veseli. Osim glazbe i nogometa ne vidim ništa drugo što mi pomaže da se opustim, znate taj osjećaj - kao da ne osjećam noge. Pivu obožavam ali to definitivno nije nikakvo rješenje, pogotovo ne na duge staze. Ovom vas prilikom, čitatelji moji dragi tražim za savijet. Probao sam sve drugo, vrijeme je da se obratim nekome. Kako da postanem bolja osoba? U situaciji sam u kojoj izraz ''biti svoj'' ne drži vodu. Da se razumijemo, želim biti svoj, ali želim to dići na jednu višu razinu. Ne uživam u životu, ne znam kako da to radim? Radio sam svašta, i zato vjerojatno i jesam u ovakvoj situaciji.
Dosta mi je svega. Pitam se da li je život zaista nešto predvidivo. Da li je moguće da netko može izračunati kakav ću imati život? Možda je sve ovo tek skup varijabli koje nam određuju daljnji tijek života. I baš me zanima, kolike su šanse da budem sretan?
I evo na kraju ovog užasno sebičnog posta shvaćam da sam htio pisati o životu općenito.
Ja sam razočaran, a vi?
Post je objavljen 25.02.2007. u 22:55 sati.