Pregled posta

Neću da sjedim više na dvije stolice, ja hoću ljubav, a ne njene dvojnice...

Eto, prođe još jedna subota u nizu.
Nije bila uobičajena, mora se priznati.
Bila je, dakle, Crvena Jabuka u mom gradiću. I moram se stvarno zgrozit nad ovim ljudima. Jer, svi se non-stop žale da nikakvih događaja u gradu nema, da je sve uvijek isto, da se nema gdje izaći... shall I go on??
A eto, dođe Jabuka, jako kvalitetna i popularna grupa, kojoj je inače Makarska drugi dom, i mislim da većina ljudi zna makar 4 njihove pjesme. Sigurna sam. Bar one klasike.
I što se dogodi?
Na koncert dođe iznimno mali broj ljudi. Da, istih tih koji su nezadovoljni događanjima u Makarskoj.
Inače, koncert je počeo tek oko 1, iako je pisalo da će početi u 22 h. Dobro, zvijezde uvijek počinju kasnije svirat, to je nepisano pravilo. Ali razlog zbog kojeg su počeli tek tada svirati, je taj što se užasno malo ljudi skupilo. I to je žalosno.
Kad sljedeći put čujem nekoga da govori nešto protiv izlazaka u Makarskoj, dobit će određeni predmet u glavu. Jer većina tih nije ni primirisala na koncert. Pa kako će itko bilo što organizirati bez odaziva?
Ali dobro...
A ja i moja prija smo uživale, plesale, pjevale, kao da je koncert na Poljudu ili ne znam gdje. Jer, ipak je to Crvena!
I ne, nije bila atmosfera baš neka, nije ni ozvučenje bilo baš bajno, nisu ni imali baš pomno odabran repertoar pjesama. Ali, bilo je super. Meni je bilo super.
Ne znam, bila je onako neka intimna atmosferica, pa možda zato.
Ili.... zato jer je bio jedan poprilično zgodan klavijaturist? Hm... neka i to bude jedan od razloga. :)
I zato se i dalje vi, moji makarani, žalite na zabavu u ovom gradu. Očito je da ni sami niste spremni potruditi se oko toga. I očito je da puno njih nije ni fleksibilno nimalo.
Pa šta ako slušaš metal ili cajke ili nešto drugo? Kao da baš baš samo to moraš slušati i ništa drugo? Ja ne slušam metal, ali sam bila na motorijadi i sl. Jer, ovdje su rijetki neki veći događaji. I zašto ne bi svi sudjelovali u nekom takvom zbivanju? A ne, oni će odjebat Crvenu Jabuka, Jasmina Stavrosa i sl., zato što vole Iron Maiden, Cecu itd. Glupo. Treba se znat prilagodit.
I eto. Dosta o tom. Jednostavno nisam mogla stati. Ogorčenost daje inspiraciju. Heh... :)





E i ja volim svoju mamu.
Stvarno jesam.
Stvarno sam sretna da imam tako jednu legendu za majku. Kad vidim kakvih roditelja ima, kako se ponašaju prema svojoj djeci... stvarno mogu biti sretna što imam super roditelje. Dobro, s ocem se nešto više svađam. Ali, to je još dobro, s obzirom na to koliko smo slični. Sve više uviđam da imam njegov karakter. A eto, što se može...
U biti, od mame sam malo toga pokupila. I licem i karakterom sam više na tatu. A od mame sam možda građu naslijedila. Ja se bar nadam da će se ispostavit da jesam. Heh... :)
Imala sam puno puta priliku vidjeti neke roditelje kako se ponašaju prema svom djetetu. I ako se ja tako zgrozim, i naježim na takvo ponašanje odrasle osobe, koja bi trebala steći povjerenje i ljubav svog djeteta, kako li je samo tom djetetu. Jer, svatko treba ljubav, pažnju, podršku. A dok si mali, posebno. I od koga ćeš je bezuvjetno dobiti, ako ne od njih. Od svojih roditelja. Zar ti to ne bi trebao biti oslonac? I zato moram biti zahvalna. I moj brat i ja. To smo oduvijek imali. A što više ovaj svijet napreduje, sve manje djece ima priliku imati sretno djetinjstvo. A to utječe na osobu. Koliko god se ti trudio. Može naravno, i dobro utjecati. Ali to opet sve zavisi od jakog karaktera te osobe.
To sve te predodredi kao osobu. Oblikuje tvoja uvjerenja i ciljeve.
Normalno da ćeš imat prepirki i svađa sa roditeljima. Kakav je to odgoj ako se neke granice, od strane roditelja, ne odrede. Dobiješ jako razmaženu i pažnje željnu osobu. U većini slučajeva.
Kad počneš izlazit, svađaš se oko izlazaka. Najčešće. A i to je normalno. Ja sam isto toga svjesna, iako se i ja često znam porjećkat s njima oko toga.
Ali dobro, što si stariji, to pomalo prestaje. Ja ove godine napokon postajem punoljetna, pa mi je već malo lakše. Ali sjećam se dana kad mi otac i majka i nisu bili najdraži ljudi na svijetu. Heh.. A eto, baš zato se tvoji stavovi ne formiraju u pubertetu i sl.razdobljima. Iskustvo i zrelost čini svoje.
Iako je ja isto nisam još do kraja dosegla, blizu sam. I već uviđam neke stvari.
I lakše je. Puno lakše. :)


I trenutno se super osjećam. Baš dobro. I uživam. Puno toga mi se posložilo, odjednom. :)
Osjećam neko olakšanje, iako nemam pojma zašto. Neki čudan, ali lijep osjećaj. Evo, cerekam se bez razloga, trenutno. A knjige nisam takla. Doslovno.
Štrajkam. :) Ne da mi se. Nije mi neki dan za učit. Nije, i neću. Baš me briga. Trenutno je u imeniku stanje idilično. I mogu si dopustit malo opuštanja. Kad me već sreća ovih dana prati :) Može još malo. Neće me valjda još napustiti? :)







Post je objavljen 25.02.2007. u 19:20 sati.