Pa ljudi ovo je prvi post na novom blogu i ja ne želim da itko od mojih frendova i frendica zna za njega...novi blog sam odlučila napisat zato što se ponekad osjećam tako usamljeno da trebam nešto s kim ću podjelit svoje misli...danas sam malo razmišljala i shvatila sam kako sam ja još jedna od stotinu nevažnih koje nitko ne primjećuje,ko da me niti nema....za moj život bi svi rekli da je skoro pa savršen,imam obitelj koja me ajmo reći voli,imam gro frendica i frendova i imam dečka s kojim sam više od 2mj.zajedno...u meni kao da žive dvije osobe,jedna je ona sretna koja ima sve nabrojano a druga čuči u meni i samo ponekad probudi želju da se javi,da e slučajno nebi zaboravila...ta druga se danas probudila i bacila me u depru,ponekad mi se čini ko da me dečko ne voli a roditelji me preziru i žele mi svu nesreću ovog svijeta...ko da su ljubomorni na to što ja odrastam i imam svoj život a dečko me tolko zna isprcat u mozak da popizdim...kad se danas probudila ta osoba počela sam se osjećat usamljeno i nije mi se dalo ništa drugo radit osim razmišljat o jednoj nesreći koja bi mi se mogla dogodit...poželjela sam da me netko otme ili da me netko zgazi tak da budem u bolnici da vidim kome bi bilo stalo do mene,ko bi me posjetio i jel bi mi dečko ostao vjeran ili bi me sterao u krasan kurac i našo drugu...zamišljala sam si kako bi bilo da me otmu neki idioti kojima je do zajebancije i love...zanima me jel bi moj dečko pomogao da me nađu ili nebi niti znao...naprosto me zanima kolko je kome stalo do mene ali izgleda da to nikad neću znat i to tako treba ostat...najbolje je živjet u neznanju nego da znaš previše pa da se još gore osjećaš...uglavnom ona druga osoba se povlači iz mene kad sam se sad malo "ispovjedila" vama...čujemo se pozz
Post je objavljen 25.02.2007. u 16:10 sati.