razmišljala sam nešto ovih dana o koncertima koje sam posjetila u svojoj kratkoj karijeri postjetiteljice koncerata. u biti, nije moja karijera toliko kratka koliko san ja odrastala u gradu u kojem su koncerti česti ko i pošteni političari.
al uglavnom...postoje kocerti koje mogu izdvojiti. kao meni najbolje, one koji se pamte.
i tu ću sad stvoriti popisić. mali popisić zbog gore navedenih razloga.
top 3.
tri je baš neka dobra brojka.
dakle, top tri koncerta koje je maala pohodila:
1. FRANZ FERDINAND - 4.6.2006.
za taj sam koncert živila od početka godine. i šta reći o koncertu za koji sam živila pola godine, osim da je vridilo živit :D
taj dan sam pisala ispit, nespavanje cilu noć koje se proteglo i na cili dan, pijenje piva od 5, sunce, zelenilo šalate, zajebancija, pišanje ispod skala pet minuta prije početka koncerta...
doživljaj nije mogao pokvariti niti incident koji je umalo završio fizičkim obračunom s muškim čangrizalom ispred mene, štoviše, možda ga je čak i pojačao.
imala sam stav - ne bu mene niko jebal, ja sam na koncertu od franzića i stoga odjebi!!!
a taj stav živcira...al nisam se dala.
Just because you like to destroy
All the things that bring the idiots joy
Well, what's wrong with a little destruction?
And the Kunst won't talk to you
Because you kissed St Rollox Adieu
Because you robbed a supermarket or two
Well, who gives a damn about the prophets of Tesco?
Did I see you in a limousine
Flinging out the fish and the unleavened
Turn the rich into wine
Walk on the mean
For the fallen walk among us
Walk among us
Never judge us
Yeah we're all...
Up now and get 'em, boy
Up now and get 'em, boy
Drink to the devil and death at the doctors
2. PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS - 17.2.2007.
to je bija jedan od onih dana kad je baš sve nekako super. čak i buđenje u devet i jutro uz kavu i neku pozitivnu nervozu u kući.
popodne je počelo uz drage ljude, puno puno smijanja, pa visinske pripreme...zagreb pod nogama.
a onda...emotiva...što zbog pipsa, što zbog nekih drugih stvari.
ta dva - tri sata sve oko mene je prestalo postojati.
nikad
da se nekažnjen izvučem
i grohotom cerekam
od svih svojih grijeha
jer ne vjerujem u to što pričam
već dugo riječi koje govorim
samo su buka
sve uzeo sam
sve ukrao sam
i sad
možda je vrijeme da si priznaš
na svijetu nema ničeg
osim ovaj čas
ma da
stvarno je pravo vrijeme
shvati da je bitan samo
san, ma koliko ti značilo
i ako si slab
budi slab
raskrili ruke
sakrij se u šumu
u najdublji hlad
to ti je ko 2x2
3. ĐORĐE BALAŠEVIĆ - 14.12.2002.
moj prvi "veliki" koncert...na koji zamalo nisam otišla zbog kroničnog neslaganja s matematikom.
al probleme sam ipak riješila i stigla. u veliki, privlačni sniježni zagreb.
cili vikend je bija preprejeben za jednu 16ogodišnjakinju...mada mi ni sa 20 ne bi doživljaj bija lošiji.
dugi dugi koncert s puno puno ljudi...
ridala sam na život je more ljubeći prezgodnog studenta i to je službeno bija prvi ulet koji sam doživila.
i baš je bilo dobro...
Strpavši u kofer snove i ambicije...
Drug je studirao sa Njom...
Pa smo se najzad sreli Ona i ja.
Shvatih... Bože...
Ovo je sazvežđe za Nju Provincija?
eto...bila je još gomila "malih" i malo većih koncerata i uglavnom su bili dobri i zabavni. ali i nepamtljivi, po ničemu posebni, samo malo bolje isplanirani izlasci.
za razliku od ovih.
franzi više ne sviraju, na balaševića tko zna kad ću opet, a i taj film je malo popustio, a pipse čekam ponovo...da se nadmaše.
Post je objavljen 25.02.2007. u 15:41 sati.