(2002.)
nema smisla bacati nove rime na papir
uzalud trud kad nitko to neće vidjeti
ostat će samo slova koja blijede
tek požutjele slike moje boli
nešto kao ultrazvuk duše
i svejedno kuda me to odvede
svejedno što sve gorjelo u meni
ja više nisam pjesnik
ni negdješnji romantik više ne gori u meni
čak ni smiješni ljubavnik
ništa više nisam
ono što si tiodavno vidjela u meni
i baš ono što si od mene i dobila
sada kada se šavovi zbrajaju
samo hrabro mogu reći
da još uvijek živim
lažući i sebe i druge
da ovo što činim življenje se zove
Post je objavljen 25.02.2007. u 14:01 sati.