Evo,nakon dugo razmišljanja i vremena odlučih se napisati nešto iz mog svakodnevnog života. Sam naslov tek je jedan djelić svega što mi se događa,jedan djelić jedne neriješene zagonetke.
Cijelu priču zna samo jedna moja prijateljica no ja sam se odlučila da samo jedan dio podijelim s vama. Priča ima veze s jednim frendom koji ide sa mnom u razred i koji mi se sviđa. Njegovo ime nije bitno a ni sve pojedinosti o njemu a u ovdje će se spominjati kao Frend.
Početak priče počinje 4.listopada 2006.g. kad smo se ja i Frend vraćali zajedno iz škole. Pričali smo i pričali te polako postali prijatelji taj dan. Od tog dana smo prijatelji koji znaju saslušati jedan drugog i pomoći jedan drugome u nevolji. Prolazili su dani i uvijek smo se znali šaliti,zezati, ali i saslušati jedan drugog. Sve je bilo super do otprilike prije tri tjedna. Tada kao da smo se počeli udaljavati. Jednostavno kao da sam počela gubiti prijatelja kojeg ne želim izgubiti. Ali zašto? Ne znam.
I baš kad sam mislila da ću moći razgovarati s njim, On je razbolio. No ja sam samo čekala dan kad će se vratit u školu i kad ću moći s njim porazgovarati. I vratio se i to u petak ali nisam uspjela progovoriti ni riječ s njim. Jednostavno imam osjećaj da se nešto ljuti na mene ali ne znam razlog. Ali zašto se uvijek meni moraju događati takve stvari? Zašto? Ne znam, a ne znam ni da li ću ikada to znati. Jedino što znam je da ne želim izgubiti prijatelja iako mi se sve više čini da ga gubim i da ću ga izgubiti. Ali to zaista ne želim! NE ŽELIM IZGUBITI PRIJATELJA KOJI MI TAKO PUNO ZNAČI!
Post je objavljen 25.02.2007. u 11:59 sati.