.......NE DIRAJTE MI VEČERAS USPOMENU U MENI.......
...... 
JOŠ ĆU MALO O DAVORU . . . .
Davor je u mnogočemu neobično mjesto. To je selo sa stoljetnim urbanim oblikom gradnje, pa se, sa svojim u tridesetak ulica zbijenim kućama, doima kao najpreciznije isplanirani grad. Davorci su i kroz vrijeme progona duhovnih vrednota živjeli i disali punim vjerskim životom. Dubok trag u duhovnom i svjetovnom sjećanju svojih mještana ostavio je i Đuro Ivančić (1906.-1989.) koji je 63 godine svirao orgulje u davorskoj crkvi za što je 1986. dobio posebnu zahvalnicu od Svetog Oca Ivana Pavla II.
Davorci su očuvali brojne stare vjerske i narodne običaje bez ikakva ustupka. Igrali su Božićno kolo i u komunističko vrijeme kao što ga igraju i danas. Dok su na ratnim stratištima pucali metci i udarale granate, davorske su majke stajale na raskrižjima davoračkih ulica i ondje, ispred križeva, molile da Gospodin očuva njihove najmilije.
Plodovi tih molitava osjete se i vidljivi su i danas jer je Davor ostao jedna mala oaza u pustinji poroka ovoga stoljeća. I danas su brojni Davorci aktivni u živim krugovima župe. Nadaleko poznati su naši župni zborovi. Ali to ni ne čudi jer poznata je ona izreka da Davorci proplivaju prije nego prohodaju i propjevaju prije nego progovore.
Danas u Davoru ima oko 2500 stanovnika, vjernika rimokatolika.
.............
. ........ 
Post je objavljen 25.02.2007. u 11:09 sati.