J. Francis Stroud, S.J….Duhovni centar de Mello, Fordham University Bronx, New York
Jednom prilikom kada je Tony de Mello bio među prijateljima zamolili su ga da u nekoliko riječi kaže nešto o naravi svoga rada. Ustao je, ispričao jednu priču koju je kasnije ponavljao u svojim predavanjima, a prepoznat ćete je ako ste pročitali njegovu knjigu "Pjev ptice". Na moje iznenađenje, rekao je da se u toj priči radi o meni.
...Neki čovjek pronašao je orlovo jaje i stavio ga pod kvočku na svom seoskom imanju. Zajedno s pilićima izlegao se i orlić, i odrastao je s njima.
Cijeli svoj život orao je radio isto što i pilići, misleći da je i on jedan od njih. Kljucao bi po zemlji tražeći gliste i kukce. Kvocao je i kukurikao, mahnuo bi koji put krilima i letio nekoliko metara po zraku.
Godine su prolazile i orao je ostario. Jednog dana vidio je iznad sebe, na vedrom nebu, veličanstvenu pticu. Ptica je gracioznom dostojanstvenošću jedrila po snažnim zračnim strujama i jedva da je koji put zamahnula svojim zlatnim krilima.
Orao je gledao u nebo zadivljen. "Tko je to?" upitao je.
"To je orao, kralj ptica", reče kokoš koja je stajala do njega. "On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji - mi smo kokoši." I tako je orao živio i umro kao kokoš jer je mislio da je i on kokoš.
...Iznenađen? U početku sam se osjećao upravo uvrijeđenim! Je li me to on javno usporedio s piletom na nekoj farmi? U neku ruku, da, ali i ne. Uvredljivo? Nikada. To nije bio Tonyjev način postupanja. U stvari, htio nam je reći da sam u njegovim očima kao "zlatni orao", da nema pojma na koje bih se visine mogao popeti. Ta priča omogućila mi je da razumijem dimenzije tog čovjeka, njegovu iskrenu ljubav i poštovanje prema ljudima s tim da je uvijek govorio istinu. Upravo to je bio cilj njegovog rada - probuditi ljude kako bi mogli shvatiti vlastitu veličinu. To je bio Tony de Mello u najboljem izdanju, propovijedajući poruku "svjesnosti", uviđajući da smo svjetlo samima sebi i drugima, shvaćajući da smo bolji nego što mislimo.
Ova knjiga uhvatila je Tonya u letu, kako čini upravo to - nalazi se u živom dijalogu i interakciji, dodirujući se svih tema koje oživljuju srca onih koji slušaju.
Zadatak s kojim sam se suočio poslije njegove smrti bio je održati duh njegovih riječi i zadržati njegovu spontanost kod prijemljive čitalačke publike. Zahvaljujući divnoj potpori koju sam dobio od Georgea McCauleya, S.J., Joan Brady, Johna Culkina i drugih kojih je previše da bih sve mogao pojedinačno spomenuti, uzbudljivi, zabavni i provokativni sati koje je Tony provodio u razgovoru s ljudima na divan su način uhvaćeni na stranicama koje slijede.
Uživajte u knjizi. Neka ove riječi uđu u vašu dušu i slušajte, kako bi Tony savjetovao, sa svojim srcem. Slušajte njegove priče, i čut ćete svoje. Dopustite mi sada da vas ostavim nasamo s Tonyjem - duhovnim vođom i prijateljem za cijeli vaš život.
…ovo je dio knjige koji se mene dojmio i osjetih potrebu podijeliti ga s vama…
O BUĐENJU...
Duhovnost znači buđenje. Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se i udaju spavajući, spavajući odgajaju svoju djecu, umiru spavajući, a da se nažalost nikada ne probude. Nikada ne upoznaju čar i ljepotu ljudskog bivstvovanja. Svi mistici - katolici, kršćani, nekršćani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slažu u jednoj stvari: da sve ima svoj red, sve je u poretku. Iako je svuda nered, sve je u savršenom redu. Zvuči paradoksalno. Ali, na žalost, većina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Muče ih noćne more.
Prošle godine čuo sam na španjolskoj televiziji priču o jednom gospodinu koji je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kaže, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne želim ustati, tata." Otac viče: "Ustani, moraš ići u školu!" Jaime kaže: "Neću ići u školu." "Zašto ne?" upita otac. "Postoje tri razloga." reče Jaime. "Prvo, zato što je to tako dosadno; drugo, zato jer me djeca zadirkuju; i treće, zato jer mrzim školu." A otac odgovara: "Čuj, ja ću ti reći tri razloga zašto moraš ići u školu. Prvo, zato što je to tvoja dužnost; drugo, zato što imaš četrdeset i pet godina; i treće, zato što si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste. Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igračkama.
Većina ljudi reći će vam da bi željeli izaći iz dječjeg vrtića, ali nemojte im vjerovati. Nemojte im vjerovati! Sve što žele da učinite za njih je da im popravite njihove potrgane igračke. "Vratite mi moju suprugu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh." To je ono što žele - žele nazad svoje igračke. To je sve što žele. Čak i najbolji psiholozi će vam reći, da ljudi u stvari ne žele ozdraviti. Ono što žele je olakšanje, ozdravljenje je tegobno.
Buđenje je, naime, neugodno. U krevetu vam je lijepo i udobno, buđenje vas razdraži. To je razlog zašto mudar guru nikada neće pokušati probuditi ljude. Nadam se da ću ovdje mudro postupiti i da vas ničim neću pokušati probuditi ako spavate. To zaista nema nikakve veze sa mnom, čak i ako ću vam ponekad reći: "Probudite se!" Moj posao je da se bavim svojim stvarima, da plešem svoj ples. Ako ćete od toga imati koristi, dobro, ako ne, šteta!
Arapi bi rekli: "Kiša je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u močvari raste trnje, a u vrtu cvijeće."
...želim vam nježno buđenje...
Post je objavljen 24.02.2007. u 17:09 sati.