No što ako vam netko uporno nameće svoje mišljenje? I svoj (ne)ukus??
Ovo je moj blog, i praktički mogu ovdje pisati što god želim, svidjelo se to nekome ili ne. Ali zanima me kako je moguće da za Jutarnji i Večernji list rade ljudi koje nitko ne kontrolira prije objave njihovih recenzija. Već duže vrijeme postoji taj problem, i izuzev nekoliko određenih kritičara, filmskih ili glazbenih, nekim ljudima bi stvarno trebalo pokazati njihov posao.
Evo što me konkretno jučer naživciralo...U Večernjem listu izašla je recenzija albuma Ivane i Marije Husar. Ocjena albuma: 2! Nemam toliki problem s ocjenom, međutim, da li smo mi iz dotične nazovi-recenzije dobili informaciju o tome tko je pisao pjesme na albumu? Tko ih je producirao? Da li smo saznali informaciju da je Ivana Husar napisala čak 8 svojih pjesama? Da je napisala i pjesme za Mariju? Koliko ima zajedničkih pjesama na albumu? NE!
Ali znate što smo evo saznali? Da se glazbenom kritičaru jako (i jedino) sviđa Sve što se izgubilo s Matijom Dedićem (koja po mom mišljenju daleko bolje zvuči u originalnoj verziji nego na ovoj cmizdravoj i prerazvučenoj verziji). Čak da mu se toliko sviđa da ju u recenziji od 6 rečenica (!!) spomene čak dvaput! I naravno, saznali smo (to je valjda omiljeni as iz rukava kad treba popuniti zadani prostor recenzije, jer teško je napisati suvislu kritiku, a da se u njoj 2/4 ne posveti prijašnjem radu izvođača, 1/4 usporedbi s nekim drugim izvođačem) da gospodin očito ne voli Mariah Carey. Već ta činjenica trebala bi vam biti dovoljna da njegovu kritiku ne doživite ozbiljnije od kakvog komentara u razredni leksikon.
Netko bi ih možda trebao podsjetiti da pišu za najtiražnije novine u Hrvatskoj. I da su nekad u životu trebali poslušati/voljeti i nešto drugo osim Boba Dylana (koji im je kriterij za svaki rock album), pa bi tako znali napisati kritiku i za neki album glazbenika kojeg ne vole slušati. Jer naravno da će albumi koje oni očito ne mogu shvatiti redovito dobivati loše ocjene. Ovako samo dobivate dojam da svaki tjedan odluče obnoviti svoju fonoteku s par albuma, pa onda spajaju ugodno s korisnim. Zato im je vjerojatno promaknuo album Janet Jackson, kao i niz drugih albuma, koje im je bilo lako izbjeći, jer ljudi kod nas ionako ne znaju da je album vani, a o oni koji znaju, emtivijevska publika, ionako ne čita naše kritike, niti ih zanima. A to je jer nisu ljudi glupi. Jedan pogled na kritičara i jasno im da on nije kompetentan davati ocjene r&b albuma. Jer to njima nije kul. Oni su rock generacija, rock glazba je jedino što je dobro. Ali da to ne bi bilo previše očito, moraju jednom godišnje dati i nekom r&b glazbeniku dobru ocjenu, pa to nerijetko bude najočitiji primjer te godine. Lako je Johnu Legendu ili Indii.arie dati dobru ocjenu, to im je a priori dobro:)
Stoga preporučam gosponu Leskovaru, Čuliću, Batinoviću....da se drže onog što vole slušati, a plasiranu kritiku žanrovski drugačijih albuma prepuste nekome tko zna svoj posao. Velimiru Grgiću, recimo.....Ili ako pričamo o filmu, Jurici Pavičiću. Možda nešto i nauče.
Vratimo se na sestre Husar. Ivana Husar na 2. studijskom albumu grupe Divas napisala je pjesmu Proljeće. Da ništa poslije toga nije pisala, već ta jedna pjesma dovoljna je da ju doživimo kao glazbenu divu u pravom smislu riječi. Pjevačicu s odličnim glasom, preciznom interpretacijom, i kao savršeni epilog- skladateljskim sposobnostima. A tko je čuo njene interpretacije pjesama Dijete sreće, Stine, te njen nastup s Ninom Badrić i Gibonnijem u pjesmi Tajna vještina, zna o čemu govorim. Upravo se takav jedan Proljeće-trenutak ponavlja na ovom albumu. Pjesma Kako da zaboravim ponovno spaja sve najjače adute Ivane Husar. Ako tome dodamo i odličnu Mir u Kući, te Ljubav zaslužuje to, koju izvodi s Marijom, ocijena 2 je i više nego smiješna. Ako već ne zbog nemogućnosti dotičnog kritičara da shvati takvu glazbu, onda barem iz poštovanja prema talentu kakav je kod nas rijedak. Uz Ninu Badrić jedna je od rijetkih pjevačica koja kod nas piše (dobre) pjesme. Međutim, kako je sama Mariah Carey jednom izjavila, lako je doživjeti Aliciju Keys kao kantautoricu- sjedne za klavir i ljudi automatski povezuju da je sama napisala melodiju i teskt, a ljudi se čude kad čuju da je Carey napisala skoro sve svoje pjesme, tekstove, melodije, a radila je i na produkciji. A dotični kričar se slaže, citiram, "da je glas Mariah Carey jedan od najgorih instrumenata ikad izmišljenih"
Post je objavljen 24.02.2007. u 14:01 sati.