Marketing
welcome to the darkness side we have a cookies!!
helooo ljudeki moji...
evo ovih par dana... ja sam malo bolje...
ipak bilo je i vrijeme... puuno ste mi pomogli...
pa zato vam puuno hvala na tome...
i razmišljala sam dosta... i razgovarala sa jednom
osobom... želim joj pomoći... jako.,.. stalo mi
je do te osobe da bude sretna... ali mislim
da joj nemogu pomoći... možda joj dati pokoji
savijet ali znam da me neće slušati...
I try to fly away but it's impossible
And every breath I take gives birth to deeper sighs
And for a moment I am weak
So it's hard for me to speak
Even though we're underneath the same blue sky
šta bi vi rekli toj osobi... koja ima samo 17 godina...
i nema sreće u životu... vjerujte mi nema....
recimo ovako... roditelje skoro da nema...
sestre su starije... pa nisu u dobrim odosima...
prepuštena sama sebi.. ulici ... i školi ... u koju
neide.... sada to zvuči tako jadno i lagano...
ali vjerujte mi... meni je tako žao te osobe...
If I could paint a picture of this melody
It would be a violin without its strings
And the canvas in my mind
Sings the songs I left behind
Like pretty flowers and a sunset
jedini lijek protiv tuge su alkohol....
droga.... cigarete... i žilet....
naravno... nisu... ali njoj jesu...
i ta bol je tako očita...
suze teku niz lice...
shvaćajući da nema drugog izlaza...
I've had my share of pleasure
And I've tasted pain
I never thought that I would touch an angel's wings
There's a journey in my eyes
It's getting hard for me to hide
Like the ocean at the sunrise
opet po koji put... popije tablete...
i reže se do iznemoglosti...
misleći da će ovaj put zaista bol proći...
no izlaza nema... i sve se vrti u krug...
Love, can you find me in the darkness, and love,
Don't let me down
There's a journey in my eyes
It's getting hard for my to hide
And I never thought I'd touch an angel's wings
ovo se ne radi naravno o meni...već o mojoj jako dobroj
frendici... koja je jako zaglibila... i sada ju pokušavamo
izvući... iz toga pakla...
eto... jučer smo izašle van.,, i sve je bilo savršeno...
zajebavali smo sve oko sebe... pili... plesali...
bilo je savršeno... no onda je mare izgubila mob...
negdje u busu... a ivana i ja smo ga pokušale pronać...
ali mislim da znam tko ga je uzeo...
platit ćeš nam ti mali jedan!!!!
i tako to vam je sve od mene... za danas...
i do sljedećeg posta vas pussam...
Post je objavljen 24.02.2007. u 13:23 sati.