Ovo će biti jako dugi post... :o)
Prije mnogo godina, kada sam imala 18, u majskom izdanju National Geographica, pročitala sam članak o Robyn Davidson, 28-godišnjakinji koja je potpuno sama, s četiri deve i psom, prošla 2.700 kilometara australijske pustinje, pobijedivši dnevne vrućine, noćne hladnoće, samoću, strah, vlastite sumnje, divlje životinje.... Jedan jedini članak promijenio je moj život. Toga dana sam shvatila da imam mogućnost izbora i da se ne moram prisiljavati uklopiti u očekivanja drugih kakva bih trebala biti i što je normalno da budem. Osim što nas čine nesretnima, uhvaćenima u "tuđoj koži", naši napori da budemo ono što nismo potpuno su bezuspješni; ne dobivamo ništa, a pristajući da budemo tip, model ili marka koja se traži te sezone, gubimo jedino vrijedno, sebe same.
Tisućama godina i usprkos vječitim pokušajima da ih se u tome onemogući, žene su se dokazivale na svim područjima ljudskog djelovanja, doprinosile razvitku i napretku ljudskog roda, utjecale na povjesna zbivanja i svijest, pronalazile, borile se, stvarale....Povijest i sadašnjost zahvaljujemo mnogim hrabrim ženama koje su se usudile/usude se biti drugačijima, koje nisu pristajale/i ne pristaju na društvene kalupe stvorene za zadovoljavanje tuđih potreba ili želja. U stvarnom životu, žene su pjesnikinje, astronautkinje, kantautorice, moreplovke, znanstvenice, producentice i redateljice, radnice i direktorice, istraživačice i majke, visoke i niske, mršave i debele, tamnopute i svjetlokose, znatiželjne i povučene, aktivne i nemirne...različite ! U virtualnom svijetu elektronskih i tiskanih medija, žene su gotovo klonirana tijela koja nose odjeću, prodaju proizvode (od igle do lokomotive), a prikazivane najčešće kao bespomoćne žrtve svega i svačega...
Iako se brane kako samo ODRAŽAVAJU stvarnost, mediji sasvim svjesno i s predumišljajem, a profita radi, ignoriraju stvarna i RAZNOLIKA ženska dostignuća i iskustva tako što:
- stvaraju "zvijezde" od anonimnih djevojaka na osnovu njihovih tjelesnih mjera i/ili spremnosti da učine nešto senzacionano, ludo, blesavo, sramotno i sl. (npr. dozvole da ih kamera snima 24 sata!);
- od maloljetnih djevojčica stvaraju seks simbole;
- uglavnom NE promoviraju žensku samostalnost, financijsku nezavisnost, obrazovanje, individualna dostignuća, samopouzdanje, hrabrost, inventivnost, aktivnost, razvitak vlastitih potencijala, talenata, vještina, ambicija ukoliko nisu vezane za estradu, modu, manekenstvo tj. medije same; vijesti koje se odnose na stvarna dostignuća žena uglavnom se nalaze u manje važnim rubrikama poput zanimljivosti utopljene u more izvješća o svakom udisaju i izdisaju Paris Hilton ili B. Spears;
- predstavljaju žene s karijerom kao polu-bića koja su se uzalud trudila da postignu nešto svojim intelektom, fizičkom aktivnošću ili umjetničkim stvaralaštvom, jer su zanemarile JEDINO što ženi može osigurati potpunu sreću: brak i potomstvo. Zato svaku ženu koja nešto postigne "uhvate" u trenutku kada izjavljuje da bi se odrekla svega što je postigla radi svog partnera i djece !
U filmu "Nemoralna ponuda" gledatelji/ce imaju priliku vidjeti nago tijelo Demi Moore. U jednoj sceni, lik koji Demi igra promatra svoje golo tijelo u ogledalu. Iskreno je zabrinuta za mlohavost guznih mišića što bi, boji se, moglo dovesti do smanjenja zainteresiranosti supruga i gubitak njegove ljubavi (!). Budući da Demi govori o svom savršenom tijelu (u stvarnosti dobivenog brojnim estetskim operacijama), koje je za većinu žena potpuno nedostižna figura, gledatelji/ce se pitaju, uspoređujući ju sa svojim tijelima, "o čemu to ona govori". No duboko u sebi svaka žena se može identificirati sa tom zabrinutošću.
Ne postoji tako savršeno tijelo (čak ni kada ono objektivno izgleda da ne može bolje) kojim bi žena smjela biti zadovoljna. Društvena klima, izražena putem medija, nikada ženi neće dozvoliti zadovoljstvo jer zadovoljna žena neće tražiti čudotvorna sredstva koja navodno otklanjaju fizičke "nedostatke" i samim time neće biti izvor bogatstva za proizvođače kozmetike. Zadovoljna žena neće trošiti novac i energiju na bezuspješne pokušaje da izgleda savršeno (ma što to značilo), zadovoljna žena neće zanemarivati svoje jedinstvene potencijale opsjednuta ogledalom, zadovoljna žena neće imati unutarnjeg "policajca" koji joj broji kalorije, uspoređuje sa drugim ženama uvijek na njezinu štetu i naplaćuje danak u nedostatku samo-pouzdanja. Stoga je, poručuju nam mediji, neophodno uvjeravati žene kako niti one savršenog izgleda nemaju pravog razloga biti njime zadovoljne i kako u stvarnosti to niti nisu.
Osnovna poruka je da je normalno da je krajnji cilj svake žene biti lijepa, ali ne zato što je to ženama urođeno (iako nas u to neprekidno uvjeravaju) već zato što žene uče od malih nogu da im jedino ljepota može donijeti zadovoljstvo i ispunjenje. Za ljepotu je stoga vrijedno žrtvovati sve, ljepoti je vrijedno podrediti sve svoje interese, želje i ambicije, jer ljepota osigurava poželjnost, ljubav i svadbena zvona bez kojih nema sretne žene i bez kojih život žene nema pravog smisla. Karijera je ionako za one kojima, zbog "faličnog" izgleda, "drugo i ne preostaje".
Listajući ženske časopise upada u oči suženost interesnih polja žena. Svi ženski časopisi mogu se svesti pod zajednički nazivnik nekoliko tema, karaktera razbibrige, od kojih niti jedna ne vodi nikakvom osobnom rastu, zrelosti ili ispunjenju. Od kuda tolika potreba za uvijek novim časopisima koji bi jedni od drugih mogli prepisivati članke budući da pišu o potpuno istim besmislicama: dijete koje ne funkcioniraju jer ih se nikada ne držimo, aerobik vježbe koje ne radimo, kreme protiv celulita koje ne djeluju, kuharski recepti koje ne isprobavamo, odjeća koju si ne možemo priuštiti ili savjeti o ljubavi koje ne slušamo ili ne možemo primijeniti. Sve začinjeno škakljivim, prizemnim skandalima iz spavaćih soba poznatih ili bogatih. Kada bi se žene posvetile odgovornom i samostalnom osmišljavanju vlastitih života, "bijeg od stvarnosti" ne bi im bio potreban. Pitanje je koliko slobode imaju da stvarno biraju.
Mogu li muškarci drugačije gledati na ženu ako im same svojim ponašanjem daju do znanja koliko im je važno da im se sviđaju, koliko vremena, truda i novaca su spremne potrošiti na uljepšavanje i koliko im je život isprazan, bez obzira na karijeru i uspjeh, ukoliko u njihovom životu nema "njega". Žene su te koje moraju pokazati da ne žele biti ono što od njih traže drugi. Na žalost glas razuma često je zagušen povikom taštine. Nije li upravo tragikomično kako svaki puta prilikom izbora za neku od miss iz usana polugolih djevojaka kojima je jedini cilj biti vrednovane na temleju tjelesnih proporcija i fizičkog izgleda slušamo parole poput "važna je unutarnja ljepota".
Žene su namjernom kampanjom medija i kozmetičke industrije kao najprofitabilnije industrije u svijetu, dovedene u situaciju da vode brigu samo o svom izgledu i zadovoljenju svojih partnera. Na taj način one su BEZOPASNE i BEZ UTJECAJA, postavljene i ostavljene pred ogledalom, zabrinute za svoj ten i figuru. Svakodnevna briga, koja odnosi svu energiju i vrijeme. Žene su postale opsjednute izgledom jer su sa svih strana bombardirane porukama koje bacaju težište na samo JEDAN aspekt ljudskog postojanja, seksi izgled, praveći od njega osnovu i krunu međuljudskih odnosa.
Šećući gradom vidjet ćete prelijepe djevojke i žene koje nastoje izgledati ISTO. Na žalost ne postoje časopisi koji bi mladim djevojkama ili onima koje su još djevojčice pokazali drugačiji put, poslali drugačiju poruku pružajući im tako barem MOGUĆNOST IZBORA. Jedan jedini članak bio je dovoljan da mi kao osamnaestogodišnjakinji pruži izbor i ukaže na dobro skrivanu "tajnu", da ne moramo biti ono što nismo i da slobodno možemo otkrivati ono što jesmo po sebi, a ne po medijskom diktatu. Ne biti u trendu i ne slijediti modu ne znači ne biti lijepa, naprotiv, u svojoj neponovljivosti, znači biti nezamijenjiva.
Zato bi bilo prekrasno kada bismo za današnje i sutrašnje djevojčice imale časopis u kojem bi bili drugačiji sadržaji poput članaka o astrofizičarki Dijani Dominis ili Ani Bedalov ili o Sarah Flannery ili o Cathy O'Dawd...i tisućama drugih žena koje neprimjetno osvajaju vrhunce na svim područjima života. To su časopisi koje bih ja kupovala i čitala i to su uzori koji su NEOPHODNI našim kćerima, sadržaji bez kojih se još dugo dugo ništa bitno neće promijeniti.
Nije potrebno proći pustinju da bismo se dokazale. Hrabrost i snaga duha mogu se pokazati i u obrani vlastite individualnosti u svakodnevnom životu. Biti lijepa ne znači biti u trendu, već biti drugačija, biti svoja, neponovljiva. Trošeći vlastito vrijeme i energiju, trud i novce na zamorne i beskorisne pokušaje da izgledamo kao (retuširani) modeli sa naslovnica, nikada se ne pitajući zašto bismo uopće željele izgledati kao netko drugi, propuštamo nešto najdragocjenije: svoj život i ono što samo mi možemo postati i biti.
Post je objavljen 24.02.2007. u 10:43 sati.