1. Ja sam Srce; a Zmija je ovijena
Oko nevidljive srži uma.
Uzdigni se, O moja zmijo! Sada je sat
Skrivenog i svetog neopisivog cvijeta.
Uzdigni se, O moja zmijo, u sjaju cvjetanja
U truplu Ozirisa koji pluta grobnicom!
O srce moje majke, moje sestre, moje vlastito,
Predano si Nilu, strašnom Tifonu!
Jao meni! ali veličanstvenost pobješnjele oluje
Uvezuje te i omotava ludilom oblika.
Budi mirna, O moja dušo! da čini mogu rastapati
Kada se palice uzdignu, a eoni promijene.
Pogledaj! U mojoj ljepoti kako radosna si Ti,
O Zmijo što miluješ moga srca krunu!
Pogledaj! mi smo jedno, a bura godina
Zalazi u suton, i Buba se pojavljuje.
O Bubo! zujanje tvoje tužne pjesme
Neka bude vječni zanos ovog drhtavog grla!
Ja čekam buđenje! Pozive s visine
Od Gospoda Adonaia, od Gospoda Adonaia!
Post je objavljen 24.02.2007. u 01:00 sati.