Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi.
Bio sam dijete i bila je dijete
-U carstvu kraj mora to bi-
Al više no ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee-
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.
I to je razlog, što jednom davno
-U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka, noću,
Sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plemeniti rođaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu, što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,
-Ni upola sretni ko mi-
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što noću je vjetar iz oblaka došo
I sledio Annabel Lee.
Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg mi-
I mudriji mnogo neg mi-
I niti anđeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.
Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee;
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore,
Svoje drage,-drage-života i mlade,
U njenoj grobnici uz more,
U njenomgrobu uz šumorno more.
Post je objavljen 23.02.2007. u 23:10 sati.