Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sweetcoffe

Marketing

ANĐELI OD VINA I GRIJEHA

Jedva čekam zadnji dan škole da više ne moram ući u ovaj razred. Muka mi je svaki dan kad ulazim unutra. Toliko me boli to što jedno ide u lice,a drugo iza leđa. Po pričama koje su ljudi govorili poslije Gardalanda ispalo je da sam ja ok osoba, a sada godinu i nešto poslije shvaćam da je to bila jedna obična i podla laž. Sada nakon 4 goidne čovjek bi rekao da se znamo, a opet niti ja znam tko su oni, niti oni znaju tko sam ja. I tako sam ja došla do mnogih pitanja koja me muče. Što to ne valja samnom? Zar ja nisam vrijedna njihovog društva, zar sam toliko odvratna i neprihvatljiva????Što se to događa da se u našem razredu ljudi ponašaju ko psi i mačke? Svatko čuva svoju guzicu i to je ok, al zar ja zbog toga moram ispaštat? Trudim se, majke mi trudim se! Al nemogu više! Stalno si govorim da ću se počet borit za sebe i opet popusti i opet me zgaze. Na kraju sam ja samo mali mrav kojiega su toliko puta zgazili da od one male točkice koju on inače čini nije ostala ni majušna točkica. Želim živjeti! No, to nije moguće kad se svaki dan vraćaš doma sa goričinom u ustima i bolom na srcu koji te toliko steže da nekad jednostavno misliš da će te svaki novi udisaj ubit i ugušit. Svi smo mi anđeli, no ne oni pravi već oni od vina i grijeha. Nastali smo iz grijeha, živimo u grijehu i s njime ćemo i otići. No, očito za to nikoga nije briga. Kada jednom odem, rijetki će zaplakat, i vjerujem da iz mog razreda sigurno ni suza naići neće. Vino tuge pijem svakog dana i kad god nađem onaj mali tračak sreće, znam da će se naći (i obično se nađe) onaj tkoće me pokopat. Bacaju zemlju na mene svaki dan,i samo je pitanje vremena kada će me do kraja zakopat. Iako se gušim, i iako moje ruke uporno vire iz te zemlje hvatajući trunku života, oni samogledaju , mirno i staloženo i bez i jednog treptaja. Vidjet ćemo još hoće li ti anđeli promijenit nešto, no za sada sumnjam. ipak prevrtljiv je život i vrijeme u kojem živimo, a ljudi kažu da nada umire zadnja. ŠTETA ŠTO JE MOJA VEĆ ODAVNO UMRLA.


ZA SADA VAŠA

MUKI

Post je objavljen 23.02.2007. u 16:42 sati.