U prostoru i vremenu
Sjedim na kamenom
Pristupu života.
Jedna mi noga hoće
Zakoračit u prazno.
* * *
Jednostavno, uroni u plavo,
I poplavi današnji dan.
Nebo se ionako ogleda
U prostranstvu mora.
Razdijeli život na dva dijela:
Prošlost baci psima lutalicama,
Budućnost smjesti u vazu duše.
I njeguj populjak što procvjetat će,
I šapući mu najnježnije riječi,
Kažu, tako se tuga najlakše liječi.
A rascvalost najdulje traje.
Onda uroni u prozirnost,
Pa zakorači snovima i mislima.
Gipko, poput gazele,
Preskoči sve varljive boje
I zadrži svoju prozračnost.
Usmjeri pogled prema horizontu.
Tu je početak i završetak vremena.
Tu su i naše ruke spemne u čekanju,
Kako bi zagrlile porođenje ljubavi.
Tamo, gdje je začeta sreća,
Uspješno cvjetaju samo snovi,
I jedino se može roditi ljubav.
Post je objavljen 24.02.2007. u 05:02 sati.