Bilo je rano proljeće, zrak je vrio mirisima života ali ona to nije primjetila jer u njenom zadimljenom kafiću suncu i proljeću nije bilo mjesta. Samo dim jeftinih cigara i alkohola i cjelodnevne smjene, trebao joj je novac.Pripremala je zaruke sa čovjekom kojeg je bezuvjetno voljela ali njeni prihodi nisu bili dovoljni da se pokriju svi dugovi,tekuće režije i da se uštedi nešto novca za taj događaj kojeg je očajnički željela. Požutjelog lica, što od nikotina što od nespavanja i podočnjaka na kojima joj niko pozavidio ne bi, odlučila se otići u Zagreb okušati svoju sreću i zaraditi nešto više. Uporna i sposobna, kakva je i bila pošlo joj je za rukom naći pristojan kafić, voditi knjige i čuvati gazdinu djecu, skupljala je svaku kunu i slala u rodni joj Osijek ne bi li se što više približila svom snu. Braku sa voljenom joj osobom. Iznemogla i bolesna od posla vratila se svojoj ljubavi zaključivši da je sada već dosta novca ušteđeno, ali na vratima ju dočeka hladan izraz lica i bolne riječi: "Znaš, mačkice, meni je bilo teško dok te nije bilo pa sam ja izlazio s tvojom prijateljicom, zaručit ćemo se!"
"A gdje je novac koji sam slala?"
"Bože, mačkice pa morao sam ju s nečim izvodit, novca više nema!"
Okrenula se kao da okreće leđa nekom starom životu kojeg želi zaboraviti i krenula dalje sa ranjenim srcem kojem je komadić već falio.
Mlada i lijepa ustrajno je kročila kroz svoj jadni život i ubrzo se tu našao novi čovjek nudeći joj pristojan život i ljubav koje je ona bila željna ali nije ni slutila da će taj pristojan život ovisiti o njenim prihodima. Opet su uslijedile cjelodnevne smjene i rad na terenu, bilo ljeto ili zima, sunce ili kiša, dok jedno veče umorna i promrzla nije došla kući a sa vrata ju dočeka voljeni glas, derući se iz petnih žila:
" Glaaadaaaaan, pa di si do sada, jel ja trebam cijeli dan biti gladan da bi se milostiva vratila s posla i skuhala nešto pošteno"
Onakva umorna samo je otvorila širom vrata i pokazala prstom van:
"Odi ti ljepo svojoj mami pa nju zajebavaj, meni je dosta"
Slijedeće veće kad se vratila s posla dočekalo ju je neugodno iznenađenje, pola stvari u stanu je falilo, sve kartice su bile ispražnjene, sva gotovina pokupljena i sve njene gitara koje je s ljubavlju svirala i održavala, netragom su nestale, nije imala ni za stanarinu za idući mjesec i šta je drugo preostalo nego preseliti se u drugi, jeftiniji i prazan stan.
Dosta joj je bilo muškaraca i lažnih ljubavi i odlučila je polako stvoriti svoje carstvo u kojem će uživati da životinjama koje je oduvjek vojela.
I zaista, malo po malo stan je zablistao, od jeftine rupe pretvorio se u pravo malo carstvo, ako je iko znao kretati iz početka onda je to bila ona.Ali varljivo proljeće je opet svojim zrakama ogrijalo njeno ledeno srce i pružilo joj nadu u novu ljubav i ubrzo se novi muškarac pojavio u njenom životu sa novim prohtjevima i novim zabranama, ali željna ljubavi na sve je pristajala:
"Ljubavi, ja nemam mira u ovoj kući, treba mi soba samo za mene"
"ok, srećice, sad ću ja sve premjestiti pa ćeš imati svoju sobu"
"Ljubavi ,ja bi kompjuter"
"Ok, srećice kupiti ćemo ga"
"Ljubavi, ja bi internet"
"Ok, srećice, radit ču za ogromne telefonske račune"
"Ljubavi ,ja bi upisao školu za programere"
"Ok, srećice, platiti ću ti"
"Ljubavi ja bi otvorio firmu"
"ok srećice, otvoriti ću ti firmu"
"Ljubavi, moja firma samo stvara gubitke"
"Znam srećice, ja ih plaćam"
I tu joj je bilo dosta svega. Obukla je svoju kratku crvenu haljinu, samostojeće crne čarape i svileno crveno donje rublje. Elegantna i samouvjerena, puna mržnje prema muškarcima odlučila je firmu izvući iz dugova
Prvo u banku "Žao mi je gospođo, ali ne možemo vam odobriti kredit" lagano se ustala, prišla direktorovom stolu, sjela na rub i prekrižila svoje duge lijepe noge"A jeste sigurni da se to ne može nekako riješiti?" Zbunjen pohotan pogled klizio je po njenim dugim nogama sve do crvenog donjeg rublja koje se 'slučajno' naziralo ispod kratke haljine. Brz pokret ruke prema telefonu "ne spajajte mi poziva" i znala je da je da su bespovratna sredstva riješena......
Na izlasku bacila je pogled na okrutnog direktora sa raskopčanom košuljom, kravata je bila negdje na podu a tupav i zadovoljan izraz lica zbunjeno je govorio u telefon "dajte joj bez limita"
Ok a sada u poreznu, začudo tamo su joj odobrili da slijedećih nekoliko godina ne mora plaćati porez ali mora s vremena na vrijeme posjetiti direktora porezne, ma nije to nikakav problem za nju
E a sada je trebalo obići potencijalne kupce. Crvena haljina, crna haljina i programi su se kupovali na sve strane i ko je trebao i ko nije, da je u ponudi imala i ciklotron i njega bi prodala.
Na slijedećoj dodjeli nagrada za najuspješnijeg menagera njen suprug, zadovoljan naglim razvojem firne, držeći plaketu menagera godine u drhtavim rukama je samozadovoljno izjavio:"Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena".........ali samo je ona znala koliko uspješnih muškaraca stoji iza uspješne žene....................
Čudno, u poslovnom svijetu ona je bila uspješna žena, a u privatnom najobičnija kurva.
by Sarah
Post je objavljen 23.02.2007. u 15:30 sati.