Nisam znala hoće li mi „palica“ stići ili ne pa sam pripremila objašnjenje za ime svog bloga.Ponekad imam osjećaj da ljudima oko sebe i nisam toliko važna(koliko su oni meni) osim u trenucima kad me trebaju. Al nema veze. . .Za blog su vezane tri ključne riječi, prva i glavna je M I R . Kad bi samo znali kolika je veličina te riječi od tri slova ! Zapitajte se samo koliko ju puta čujete u toku dana ? ! Kad smo mala djeca imamo mnogo želja,najčešće su to igračke, slikovnice . . . Pored malih željica kod mene se izdizala čežnja za mirom koji nisam imala. Po tisuću puta bih se pitala hoće li u naš život ikad doći mir. Zavidjela sam drugoj djeci na sretnim obiteljima, mirnim noćima...najjednostavnijim stvarima. . . šetnja djece i roditelja...Trebalo je sve to otrpjeti, sve čežnje stisnuti duboko u srce i nadati se . . .I konačno došao je mir i u moj život; sad ga cijenim iznad svega. Zar u životu uvijek mora biti tako; prvo moramo nešto ne imati pa imati da bi znali cijeniti???
Uz mir naravno ide i nemir. . .Dovoljno je da nam netko uputi nekoliko loših riječi, da se netko od naših razboli, kad povrijedimo drage osobe i nemir se uvuće u naše duše...On je jednostavno sastavni dio života.
A otkucaj ; to je naravno otkucaj srca; sve dok živimo čujemo otkucaje svog srca
Post je objavljen 23.02.2007. u 15:24 sati.