shvatila sam da ovo nije život kojeg sam željela, kojeg sanjam u prekratkim noćima, za kojim žudim i kojeg volim više od svega. i borim se, grebem noktima, grizem, ali do života kakvog želim ne mogu doći. oni koji mi žele napakostiti su jači od mene. nesreća me stalno prati. osobe koje volim nisu uz mene sada kad ih trebam i mislim da je to jadno. zar sam život svoj potratila jer sam s nijima bivala? nije mi žao, jer tad bih propustila dobra vremena koja sada prate dobre suze. radosnice. i volim ga. sjetim ga se svaki put kada začujem riječ ljubav. i umirem za njim, a znam da ga nikada neću imati. žalim...ali nitko mi neće ukrasti njegov pogled i njegov lik kojeg neprestano sanjam i znojim se trudeći se da ga zaboravim. ali neću jer mi je srce preveliko, a bez njega bi bilo prazno. i oči će same plakati za nim dok ne osjeti moju tugu. ostala je samo nada...
Post je objavljen 23.02.2007. u 13:56 sati.