Slusam koko mi Krist govori rijecima, urezanima u jedno staro Raspelo izradjeno prije mnogo stoljeca:
Ako si nesretan, nemoj mi predbacivati:
Ja sam Svjetlo – ti me ne vidis.
Ja sam put – ti me ne slijedis.
Ja sam Istina – ti mi ne vjerujes.
Ja sam Zivot – ti me ne trazis.
Ja sam ucitelj – ti me ne slusas
Ja sam Gospodin – ti mi se ne pokoravas
Ja sam prijatelj - ti me za savjet ne pitas
Bog vas blagoslovio
PS: evo kad vec sam ne pisem da citiram jedan komentar koji mi se jako svidio od http://rockapologetix.blog.hr/
"...bilo koje zlo koje čovjek radi,ukorijenjeno je u izvornu čovjekovu prirodu koja grešna.i zaista je lako počiniti zlo,i brzo i lako se čovjek prepušta zlu.a tako je teško ostati sabran i ustrajan u dobru.što ti to govori Prodotes?Između čega je to čovjek zaista razapet?S jedne strane,stalna čežnja za mirom,i neodoljiv osjećaj da smrt nije kraj,a s druge strane,nemir,zlo,i očaj,kao rezultat svega onoga što poduzimamo sami,ne slušajući u nama prigovor savjesti koji je u nas same Bog zasadio.Bježeći od Boga,čovjek je sam od sebe utekao.I želio bi imati sve.I griješiti,ići nekim svojim putevima,koji nisu u skladu sa božjom voljom,pa čak i na silu pokušati ukinuti u sebi i svijetu oko sebe svaku pomisao o Bogu uopće...i imati blagostanje koje bi mu eventulano mogla ponuditi tehnologija i znanost.I naravno da se to uvijek sruši.Zašto?Jer na silu,na sve moguće načine,čovjek pokušava zaboraviti na Boga.A to je nemoguće.Jer smo otisak njegovog dlana.I bez njega,smo samo manjak.A manjak Boga je manjak je ljubavi.Gjde je manjak ljubavi,manjak je i savjesti.I tako nastaje zlo.Zlo je manjak ljubavi.Zlo je odsustvo Boga.Zlo je kada naša djela koja radimo,nisu u skladu sa božjom voljom,koja nam je zapisana u duše,kao preslikač,kao odraz božjeg lica u nama samima,a nalazi se u savjesti svakoga od nas.Tragajući za svojom savješću,čovjek opet,upravo traga za pravom svojom osobnošću.I za Bogom.I to je jedan krug života,na koji smo jednostavno osuđeni.Jer čovjek nije vlasnik.On je samo korisnik.I dolazi u ovaj svijet,bez svoje volje.I odlazi sa njega bez svoje volje.A kamo ide?
I kada se potroši ova bio-mašina,naše tijelo,u kojemu se vozimo čitav naš zemeljski život(i po kojem su rađene sve mašine svijeta kao kopije da obavljaju za nas sve ono što samo tijelo nije u mogučnosti),zar da čovjek,na kraju se suoči sa vjerom u ništa,ili nešto ili nekog?jer ako je čovjek netko,onda i onaj koji ga je stvorio nije nešto,nego jest netko.A taj netko,je upravo On,(BOG)od kojega nastojimo pobjeći,nalazeći neke svoje puteve,zatvarajući sebe za milost i darove koje nam je želi dati.Zato Bog nemože.nego biti dobar i milostiv.Ali poštuje čovjekov izbor,pa makar to za čovjeka(koji je uvijek iznova zapleten u krugu grijeha,nepokajan) loše.Obratiti se Bogu znači,pomiriti se u sebi,pomiriti se sa samim sobom i pomiriti se konačno sa Bogom.Svi Bogovi ovoga svijeta,osim jednog,tražili su da se za njih umire i žrtvuje.Svaki Bog je tražio žrtve,često ljudske.To je volja demonskih,paganskih bogova...ali samo jedan je umro za svoje stvorenje.To je Onaj koji Jest.Koji nam neumoljivo govori kroz povijest i uvijek nam pruža ruku pomirenja.To je trojedini Bog,u kojemu je misterija čovjekova života,napokon razgoljena na Svetom Križu,otkupivši čovjeka od smrti i grijeha.I zato nema Boga kao što je On.Alpha & Omega.Početak i kraj svega.Adonai El Shaddai."
Post je objavljen 23.02.2007. u 12:58 sati.