Odveć zasićen raznih tipova,
Nagledao se smiješnih klipova,
Otvorila je; na njoj uska majica plava,
Napokon, obračunat će se San i Java,
Neka stara ofucana farsa, ma strava
Pisalo je: "Make love not war".
Čitav život pokušavam odgonetnuti taj čvor
Nasmijah se toj laži, laskavoj sjenki,
Uozbiljih se, ipak je pjesnik došao manekenki,
Zašto sam joj lagao da ću je volti zauvijek?
Osjećao sam se ipak zlovoljno,
Sve je bilo divno, i povoljno,
Ali meni nije bilo dovoljno….
Osjećaj neugodan, ja sam pjesnička duša,
A oči mi bježe, izašla je s tuša,
Kao Einstein pred razornim otkrićem, al
Smirila je strasti: «Posluži se pićem».
Da li je bila očarana ovim mladićem,
Da li je prije mene bio bolji,
Uostalom gdje su joj roditelji!?
Al bilo je kasno, bilo je devet,
Sjećam se kroz maglu, plahte i krevet….
Bože, zašto je nisam volio zauvijek?
Osjećao sam se ipak zlovoljno,
Sve je bilo divno, i povoljno,
meni nije bilo dovoljno…
Dok se udaljavam od njene kuće
Zna biti sjetno, zna biti vruće,
Ali pobjedi težnja, sanjanoga kraja,
A ja želim očajnički komad toga raja,
Uživati u svim slastima sjaja.
Bojim se strašno, doći će drugi gosti
I želim ti reći dušo oprosti,
Ispriku takva odbiju često
Onim koji bez putovnice pogriješe mjesto,
Ali ipak, što je zauvijek?
Poći ću u taj san,
Gdje sam vladar kad sam sam,
Gdje se noć pretvara u neki bolji dan…
Post je objavljen 23.02.2007. u 12:06 sati.