Iako su ga na to pripremali od njegove desete godine, ipak je bio iznenađen novim osjećajima u svome tijelu..Još sinoć zaspao je kao i svaki drugi tinejdžer, dok je jutrošnje buđenje nalikovalo novom rođenju..Zapravo, osjećaj bi više odgovarao valjenju pileta iz jajeta, kad osjeća svaku novu krvnu stanicu koja ispunjava njegove ukočene i pretijesne žile..i punjenje tih istih žila novim životnim sokom, koji mu omogućava da ubrzo, nakon prvih nesigurnih koraka, potrči u potrazi za hranom..Skočivši iz kreveta posrnuo je pod naletom vlastite snage i zaustavio se zakačivši slabinama rub noćnog ormarića..Kratki bljesak boli brzo je ustuknuo pred novim doživljajem vlastitog tijela..Osjećao je lagano stezanje u mišićima, koje kao da se borilo s gravitacijom..Gravitacija?.. Nova ideja javila se u njegovom dječaćkom umu i vragolasto je pogledao prema prozoru.. Do tla bilo je skoro pet metara, ali grm lijeske, koji je njegov otac tako revno šišao, sigurno će ublažiti udarac..Tračak, dva, sumnje, koji su mu prostrujali neuronima, brzo su otklonjeni i već je stajao na prozorskoj dasci, škiljeći u zamagljeno Sunce..Kratak udah, polučučanj i hop..raširenih ruku vinuo se prema Suncu, u želji da ga zagrli...."Ja letiiim!"..
hvala Nepobjedivom..
Post je objavljen 23.02.2007. u 11:04 sati.