Dana 23. veljače 1990. u 21:35 svijet je ugledala jedna djevojčica... Jedno dijete po prvi put je vidjelo svjetlo i krenulo svojim putem u život...
Roditelji su joj dali ime Marina, ali većina vas poznaje je pod drugim imenom... Već nekoliko mjeseci ovdje ispisuje svoje misli i osjećaje... Daje vam svoje nade, radosti, zaprepaštenja, očaranja, ljubavi, no i tuge i strahove u riječima...
Neobično. Ne osjećam se nimalo starije, nimalo drukčije... Dan poput svih ostalih... Samo broj se promijenio...
Razmišljam o prethodnih godinu dana, bilo je to najteže, ali i najljepše vrijeme u mom životu... Bilo je jako puno tuga i suza, da bi pred početak jedne jeseni upoznala jednog anđela koji je donio nešto najljepše na ovom svijetu- ljubav, iskrenu i potpunu.
Što se promijenilo??? Kao da mi se u zadnjoj godini svijet preokrenuo... Stekla sam neka nova znanja o svijetu, bila zadivljena, ali i razočarana... Napravila sam još par koraka prema odraslosti... Konačno sam prešla onaj prag koji me vodio iz tame u svjetlost, iz noći u dan... U posljednjoj godini... Nastao je i ovaj moj mali kutak... I najvažnije od svega, naučila sam voljeti i po prvi puta u mom životu ta ljubav je bila uzvraćena, veća i jača nego što sam se ikad mogla nadati. (Hvala ti, anđele, na svemu tome... Ali želim zahvaliti i svima onima koji su u svem ovom vremenu bili dio mog života...)
Bi li svijet bio imalo drukčiji da me nije bilo??? Možda. Zemlja bi se nastavila okretati, godišnja doba bi se mijenjala, djeca bi odrastala, starila... Znam da sam negdje ostavila pečat svoje prisutnosti, no ponekad se sama sebi činim tako beznačajnom i malenom...
Nekad mi se čini da je život toliko kratak, a vrijeme nemilosrdno...
Zbog toga želim živjeti na najbolji mogući način, za mene je to u ljubavi...
Post je objavljen 23.02.2007. u 10:33 sati.