Zašto si me ostavi bože,zašto si dopustio tijelu da postane jedna splačina bez osjećaja,okrutni vladaru smrti trpi moju riječ i okreni svoje lice u tuzi nule u neostvarenoj želji normalnog života.da ja sam ludilo koje zove sve izdanke drugačije svijesti,utvare uma traže svoju nadnicu u vinogradu tvoje baštine.Izgubljken sam,o ti nepostojećai,da samo znaš kako sam izgubljen u svojoj misli,u svome izgubljenom razmišljanju o svojoj svrsi,svome bijednom postojanju.Izbriši moje slovo,izbriši svaku moju riječ koju upućujem tebi,izbriši moj život iz svoje knjige postanka i uzmi me u naručje kao svoga sina i reci mi zašto sam prešao na drugu stranu rijeke kada sm mogao imati tvoju namjeru.Kao ptica odrezanih krila ja sanjam o letu,sanjam o slobodi drugih ptica,zašto si mi dopustio da postanem svjestan svoje besmislenosti,zašto.volio bih znati dali sam dostojan tvoje riječi,dali sam uistinu prestao postojati onda kada sam spoznao istinu o sebi,istinu o svijetu laži.Želim samo da me izbaviš iz ludila,želim samo da me ponovno voliš da me tješiš,svaki put kada mi glava padne na dno,želim vidjeti tvoju riječ u odrazu ogledala....rijeke vječnosti.
Post je objavljen 23.02.2007. u 00:34 sati.