Odzvanjaju tupi koraci bola u tim ledenim ulicama noći,dozivaju misao u noći.Jezivo i grozno je bilo u tišini dok sam slušao pjesmu andjela ostavljenog u tmini da vinom krvi uništi svoju bol,tu prekrasnu bol.Plačem od tih stihova mrtvih slova koja pronalaze put prema mojoj mrtvoj duši da osjetim tugu u njegovoj harmoniji.Letim negdje visoko iznad svega,daleko u svijetu osjećaja,upijam svaku njegovu suzu u sebe i ludim od nerazumljivosti lucidnog stanja svijesti.Nestajem,negdje daleko....u njegovom svijetu boli.
Post je objavljen 23.02.2007. u 00:23 sati.