Google... uvijek tražim ili vezano uz posao ili recepte ili riječi pjesama... spremem se isplesti mojoj 11-godišnjoj Mikici pončo... PLETENJE!
Ugodno me iznenadila gužva oko te teme. Ugodno me iznenadila spoznaja da nas ima još koje živce odmaramo pletenjem, heklanjem, ručnim radom!... da pri tome nismo 60 godišnjakinje. Nek se ne uvrijede naše majke i bake koje najčešće vješto barataju alatima za takve poslove.
Tako sam srela Sandru, Goce i Janu! Jana je "kriva" što sad u 23:40 sjedim za računalom i smišljam svoj blog, gurkajući me u blogerski svijet poput brižne majke koja nježnim dodirom ohabruje svoje dijete na prve, nesigurne korake pružajući mi podršku i nudeći pomoć! HVALA JANO!
Jedino što me mučilo je bilo ime kako bloga tako moje... Kako neću ostati samo na pletenju, bit će tu svega kao u pravoj škrinji, a ime? Pokušavala sam se sjetiti junakinje koja me se dojmila i, već u krevetu, napola u snu, sjetim se Lorne Doone! Imala sam valjda oko 11 kad sam knjigu pročitala na preporuku prijateljice, i nije mi bilo žao! Još se sjećam kako sam zamislila Lornu, tvrđavu, slap... Tako sam odlučila dvije stvari: da će mi to biti pseudonim, i drugo - da sad više ne mogu zaspati dok ne započnem nešto što sam dugo planirala... pisati svoj blog.
Prvi koraci su napravljeni!
Preostaje mi još posuditi knjigu i još jednom je pročitati. Tko zna jesam li prerasla Lornu Doone ili je i ona sad malo starija?
Post je objavljen 22.02.2007. u 23:33 sati.