Ne znam o čemu da pišem danas... Mislim da ste dosad upoznali svaki i najmanji drhtaj mog srca, svaki i najmanji pomak moje duše... Mislim da o ovoj ljubavi koju osjećam, toj magiji znate više i od mene same... No hoću li i noćas pisati o ljubavi??? Da, hoću.
Zašto??? Možda mnogi ne shvaćaju razloge iz kojih pišem isključivo o ljubavi... Ovaj moj mali kutak sada je posvećen samo njoj... I jednom anđelu... Ove riječi koje ostavljam slaba su zamjena za sve one poljupce i nježnosti koje želim pružiti svom anđelu... Moj anđeo... Srcem tako blizu, tijelom tako daleko...
Mislim da dosad ste mogli vidjeti riječi nježnosti, riječi čežnje, riječi nade, riječi boli... Riječi svakog segmenta te neobično jake povezanosti među nama...
I mislim da će biti ovdje još puno i puno postova na istu temu... Sve dok u meni postoji nešto sposobno za ljubav... Sve dok moji prsti budu imali snage ispisivati sve te osjećaje i misli... Sve dok mi ne ponestane onih pravih riječi (iako smatram da ni ove koje pišem nisu prave, čine se tako malene i neznatne pored veličine osjećaja u nama)...
U ovom trenu... Volim te, anđele, svim onim što jesam... Svakim dijelićem sebe... Ne znam više, ljubavi, postoje li bolje riječi da ti to kažem od tih... Volim te...
Možda je sve ovo što pišem besmisleno, jer bit svega što hoću reći mogu svesti u samo dvije riječi... Ne znam... Ipak se trudim... Rado bih ti pružila svoje srce na dlanu, da vidiš točno i jasno što osjećam, što to krijem u dubinama sebe...
Toliko bih ti rado sve to rekla u jednom pogledu, zagrljaju ili poljupcu...
A ipak... Ne mogu... Pa u iščekivanju idućeg susreta, samo dvije riječi ostavljam... Volim te.
Post je objavljen 22.02.2007. u 23:13 sati.