Marketing
Gibo, sabor, Leonardo da Vinci i Jasenovac
Hello, 14.02. sam bila na Gibotu u dvorani. bilo je, recimo ok, bilo bi bolje da se nisu dogodile neke stvari al eto... Pozdrav svima koji su bili sa mnom, da ne nabrajam...
Dalje, izlet u sabor, na izložbu Leonarda da Vincija pa Jasenovac...
Pocet cemo sa Saborom! Unutra je bilo toliko dosadno da mi je Marija zaspala na stolici dok je druga Marija (vodič kroz taj sabor), pričala zidu o tome tko gdje u prostoriji za rasprave (to vam je ona prostorija iz koje se prenosi rasprava na TV) sjedi i zašto, čemu služe stolice ispod prozora i zašto ispred vratiju stoji kip Stjepana Radića, Ante starčevića i tako bliže... Sve u svemu, katastrofa...
Ovo vam je na glavnom ulazu:
Te stolice:
Yey!!! 20 min slobodno!!! wow... Malo smo se prošetali gradom i pojeli jedan diiiiiiiiiiivoooooooooovskiiiiiiii sladoled!!! Sreli smo Vlatku Pokos, još jedan wow... I zaključili da je ubojica životinja u onoj bundi... Fuuuuuj...
Nakon tih 20 min otišli u Nokturno na pizzu (preporučam da nikad ne idete tamo)... Naručim margheritu i donese mi capricciosu, a miješana je imala toliko gljiva da se šunka i sir nisu uopće vidjeli... Još jedna katastrofa...
Onda Leonardo da Vinci, ajde to je bilo zanimljivo, bio je izložen CODEX ATLANTICUS... To su valjda oni njegovi izumi, neke vage, barometri, padobran, dizalice, svašta...
Nakon Leonarda su nas napokon odveli u hotel Matija Gubec (Stubičke toplice) (dvije zvijezdice * *, al ja ne bi dala ni pola...). Nakon stvarno "predobre" večere dopustili su nam da odemo na 2 sata do bazena, malo se zabavljat.
Ja sva hepi kao napokon ću se malo rashladit i ironije li... Stavim nogu u vodu, tek toliko da probam kakva je voda kad ono najmanje 50 stupnjeva. Htjedoh se zadavit al ajde, ušla sam... Nisam se mogla pomaknut od vrućine... Treća katastrofa... (u jedan dan)
Valjda smo bili toliko umorni da su neki od nas (čitaj: Mare, Mich i ja) zaspali u 23:30... Četvrta katastrofa...
Ujutro, dizanje u 7, šugavi doručak pa 2 sata đihanja do Jasenovca al moram priznat da je vrijedilo smrzavanja u basu bez grijanja.
Dođemo tamo i dodijele nam valjda neku novu tipicu da nas vodi po logoru... Tipica se trese od srama a mi joj se smijemo... Jadna...
Nakon obilaska logora (ako to uopće liči na logor, po ničemu se ne kuži da su tamo pred 60 godina ubijali jadne nedužne ljude al ok) završili smo u nekom jezivo-smrdljivom muzeju sa čijeg su stropa visile staklene table sa imenima svih žrtava Jasenovca;
stvarno creepy... Izložena su i neka oružja sa kojima su ih ubijali...
jao jao...
Došli smo u Rijeku pjevajući Škoru, Nove Fosile, Najdraža Rijeko i te naše poznate pjesmice.
Ajoj baš sam se raspisala... Ajde čitamo se... PEACE
P.S. Evo slika od nekog čovca na konju, kako ga je definirala jedna frendica koja je ipak htjela ostat anonimna...
Post je objavljen 22.02.2007. u 19:48 sati.