Marketing
Naivna ljepota
Sjedim na hladnoj stjeni do mora. Gledam u daljinu, ali ne vidim nista, nista osim svojih konfuznih misli. Razapeta izmedju naivnosti, odlucnosti i ljepote. Nisam jaka ni odlucna, naivna jesam, pa vjerojatno zato i uzivam u ovom malom dasku ljepote koja ce me samo srusiti. Znam da cu zakoraciti ponovno korak blize toj hladnoj boli, a sve izgleda tako lijepo, toliko lijepo da se cini nestvarno. Ne zelim natrag staru bol, ali svi putovi su trnoviti i bol nanose, neki manju, neki vecu, ali nijedan da mi odlucnosti daje. Nijeda mi ne govori o svojim tajnama, mnogobrojnom trnju, svojoj svrsi.
Stojim na raskrizju i ne znam dalje. Sve je naizgled tako divno, a ubiti to je samo celofan koji prikriva ono što se unutra skriva, trnovitu tajnuovitu osobnost s okusom boli. U jednom trenu sam u zemlji snova, savrsenstva, istinske ljepote, a u drugom osjecam kako mi se trnje zarezuje duboko u kozu pokusavajuci me raniti i natjerati da odustanem od svega. Da tek oslobodjena pokleknem od boli, pustim suzu na rane da me zapece jos jace.
Sama sam si kriva sto si to dopustam, ali ne mogu si pomoci. Ne mogu maknuti to trnje od sebe. Ne mogu ga se odreci jer u njemu lezi nesto moje. Povrijedi me, ali me ne natjera da se okrenem i odem drugim putem. Tjera me da se borim dalje s njim, a ja nemam uvijek snage za tu borbu, ne mogu uvijek stisnuti zube i zaustaviti suze. Ubija mi ponos, ali mi podize samopouzdanje.
Stvara zbrku u mojoj glavi s tim naglim prelazima iz rajskog vrta na samo dno medju trnje i okove. To mi je toliko potrebno da se toga ne mogu odreci i da cu zbog toga preci preko trnja i kamenja ma koliko god me bolilo, a znam da cu opet pogrijesiti vodjena svojom naivnoscu i pasti na dno.
Post je objavljen 22.02.2007. u 20:40 sati.