Kukurijeke možemo naći samonikle na rubovima šuma, šikarama i šumskim proplancima. Možemo ga posaditi i u vrtu, na sjenovitom mjestu kako bi nam svake godine iznova najavio dolazak proljeća. On je trajnica, visoka 25-50 centematara. Ima cvjetove sa po pet latica koji mogu biti u bijeloj, žutoj, zelenkastoj i ružičastoj boji. Cvate ovisno od varieteta u periodu od siječnja do travnja, a vrsta Helleborus niger tzv. crni kukurijek ponekad cvate već u prosincu izvirujući ispod snijega. Listovi su mu duboko urezani na 5 do 9 dijelova.
Voli hranjivo i vlažno, no dobro drenirano tlo. Mlade biljke ne bi smjele ostati bez vlage pa se mora paziti na redovito zalijevanje.
Tokom ljeta oko biljke stavite malč kako bi se vlaga što bolje zadržala oko biljke.
Razmnožava se sjemenom ili još jednostavnije dijeljenjem biljke (upotrijebite rukavice jer su mu stabljika, lišće i korijen otrovni). Najbolje ga je dijeliti u ožujku kada stvara novo korijenje.
Pretpostavlja se da mu je domovina Španjolska, a može se naći po cijelo Evropi.
Nekada se kukurijek uzgajao kao ljekovita biljka no danas se više ne koristi u narodnoj medicini budući da se otkrilo da sadrži više otrovnih nego ljekovitih tvari.
Post je objavljen 22.02.2007. u 19:33 sati.