Marketing
*Odsjaj Duše*
Gledala sam ih kako plešu po mojoj ruci...
Razigrane, tako vesele.
Prisjetila sam se prizora iz jednog filma.
Dječak je ispružio ruku da dohvati nestašne sunčeve zrake koje su se igrale pored njega...A onda je rekao da su te zrake odsjaji umrlih duša...Naših najdražih, koji nas s neba prate ovdje, Dolje.
I da, još je rekao kako se ne boji ničega, jer sada zna da ga čuva njegov djed Odozgo, i da ga je došao pratiti na njegovom putu.
Uspomene su počele navirati.
Sjetila sam se nekoliko dragih ljudi kojih više nema ovdje, a tako su mi puno značile u životu.
Gledala sam ih.
Još uvijek su se igrale na mojoj ruci.
Veselo i bezbrižno, kao da su samo moj dlan čekale da bi svoje igre izvodile na njemu.
Možda je dječak zaista imao pravo.
Sve se uvijek vraća u nekom obliku. A ljudi nikad ne mogu zapravo zaista umrijeti. Samo se preobraziti, i opet postati nešto i dio nečega.
A onda mi je suza kliznula kroz lice.
Nakon svega što sam prošla s njima, sada me samo zrake podsjećaju da su i oni bili dio ovog svijeta i nekada postojali...
*
Iako sam obecala da cu u ovom postu napisati stafetu koju mi je predala velvet, moram joj se ispricat...No, u nekom od iducih postova, ova ce tema doci zasigurno na red. :)
Post je objavljen 22.02.2007. u 19:03 sati.