Marketing
Privatna evolucija
Ovih dana sam, malo, lunjala gradom-porezna prijava, Zavod za zapošljavanje, pa potvrde o nekažnjavanju (šaljem neke zamolbe za posao)…..I iznenadila sam samu sebe.
Promijenila sam se. Evoluirala u, nekom, čudnom smjeru. Ili nije čudan…Samo drugačiji.
Dvije stvari su se najviše promijenile:
Počelo me smetati kada ljudi govore bez razloga, odnosno jer misle kako je vrijeme i mjesto i adekvatan sugovornik za trošenje riječi..
Točno im skužiš po izrazu lica, posturi, tonu glasa, kako govore tek tako da govore. Pitaju te kako si, požele ti dobar dan i prokomentiraju vrijeme ili neku sličnu banalnost, niti ne sačekaju tvoj odgovor..Ostane im negdje iza leđa jer su «u prolazu» ili se okrenu novoj «žrtvi»…Žele biti ljubazni i misle kako je takvo ponašanje odraz ljubaznosti i kulture.
Ne smetaju mi brbljavci, «lajavci»…Oni govore iz unutarnje potrebe. Ova druga kategorija koja mi smeta su ljudi koji ne govore iz vlastite potrebe, primarno, već zbog toga što misle da drugi, sugovornici koji su im se našli «pri ruci», to žele-da oni govore, da nešto kažu…Onaj pritisak kada tišina smeta.
Takvi su i oni koji «ćakulaju» sa zaposlenima na šalterima, u dućanu, s nepoznatim ljudima čiji pogled sretnu…
Jednostavno su mi takvi razgovori počeli škripati. Počela sam, fizički, osjećati težinu njihovih riječi.
Prije sam znala i ja odgovarati, razbrbljati se, bilo mi ih je žao…Ali sada samo «skresam» kratke odgovore s neutralnim izrazom lica, i dam do znanja kako mi se ne razgovara samo zbog razgovora.
Druga stvar koja se promijenila je «moj tip muškarca».
Neovisno o tome što imam Muža, oduvijek sam imala svoj tip muškarca tj.mušku osobu koja me može privući.
Prije su to bili baby face dečki.
Onda su me dugo, do nedavno, držali «alternativci»-duga kosa, ili malo duža, casual look, inteligentni, po mogućnosti «kompjutoraši» (ne oni štreberski informatičari), ovim «mojima» informatika i ne mora biti posao svagdašnji)..Čim se netko bavio kompjuterima to je meni bio afrodizijak. Ako je k tome i pisao SF priče, pjesme, kartao Magic, slikao, proučavao područja na rubu znanosti ili nešto slično-umjetnički, «nestvarno»…Ako je u sebi imao dio nekog drugog svijeta-mašte, bajke-i nije se bavio, samo, stvarnošću, opipljivim, poznatim…To bi me zaintrigiralo.
Sada sam primijetila da kako sam počela promatrati muške stražnjice 
.
Ma, ne, ne, ne šetam gradom kao manijak(ica), ali ako se nađe u vidokrugu…
Prije sam više promatrala oči. I sada su mi bitne jer mi govore puno o osobi, ali «guze» su mi novost (Muž je umro od smijeha kada sam mu rekla).
Više nisu u điru, toliko, kompjutoraši već tipovi poput Sime Mraovića (iako nema dobru guzu), Pjera Žardina (nemam pojma kakvu guzu ima)…
Počela sam promatrati starije, sijede, šarmantne, duhovite (Muž kaže zbog toga jer je on počeo sjediti)…Ok, ok…Po izgledu ne znam kakve su osobe, ali takav tip, u paketu, bi me mogao privući (kada ne bih imala partnera).
Što mi se događa?
Ah, wtf, hajmo pripisati PMS-u!
Post je objavljen 22.02.2007. u 11:08 sati.