Marketing
S onu stranu pulta…
Jeste primjetili kakav nevjerojatam utjecaj na međuljudske odnose imaju stolovi tj. pultovi koji dijele dva ili više ljudskih bića?
Ima nešto u tom stolu, koji onome s „onu“ njegovu stranu daje nekakav nadnaravan osjećaj moći i superiornosti nad nama, malim i sitnim dušama s „ove“strane. Sve to ima savršenog smisla kada se radi primjerice o sudačkom stolu, zar ne? Sasvim je logično da osoba iza takvog stola ima uštogljen i superioran izraz lica jer iza njega ipak stoji snaga zakona, Ustava štoviše. No, kakvog smisla sve to ima ako govorimo o pultu u banci, raznim trgovinama i drugim uslužnim institucijama.. Kako to da sva silna vojska onih koji rade u, pazite, uslužnim djelatnostima u kojima bi nas tobože trebalo uslužno uslužiti i nadati se da ćemo se zbog toga ponovno vratiti, uzima sebi pravo da na nas „običan“ puk gleda s tolikom dozom arogancije? Kad dođem u banku pred onu službenicu za šalterom prosto se osjećam nužno pokoran i cijelo vrijeme imam osjećaj da me tetica kroz skriveni otvor ispod pulta drži za jaja. A zašto? Zato jer sjedi na povišenijem mjetu od mene? Zato jer meni treba izvješće o stanju računa, a ona je ta koja mi ga može dati? I koja „kao“ ima pravo uskratiti mi tu informaciju? Pitam se što bi se uistinu dogodilo kad mi se netko od tih napuhanih žaba usudio uskratiti pružiti traženu uslugu, a koju mi po poslovniku mora pružiti? Pitam se, bili ja ostao u konačnici bez informacije ili ona bez radnog mjesta? Sad mi pada na pamet i jedan on DJ-eva u Globu. Uglalavnom se radi o pristupačnim ljudima (zabavnim i USLUŽNIM) ali ima taj jedan mali seronja koji kada stane iza onog pulta dobije nekakav nevjerojatan sjaj u očima i na očigled svih procvate kao blitva iz govana, a sve bez pokriča dakako. Jesmo li mi tamo zbog njega ili možda on zbog nas??? Jesmo li mi krivi što jutros nisu višestruko ili uopće seksualno zadovoljeni? Jesmo li krivi što imaju pedeset kilograma viška? Što su ustali na lijevu nogu? Što ih slabo plaćaju? Da su ljubazniji možda bi im i promet bio gušći, pa time i zarada, a onda i plaće itd. itd.
Posebnu kategoriju čine, dakako, dame u referadama. One ne vladaju samo onom prostorijicokm u kojoj rade, a koja je dva za dva. The World belongs to THEM!!!
Jedina stvar koja je možda fascinatnija od ovoga jest to što se mi takvim ljudima uistinu i pokoravamo. Jebat im sve po spisku počnemo tek kad izađemo primjerice iz banke ili tek nakon što zabava u disku završi, zar ne? Malo tko, a možda i nitko, se usudi izderati na službenike (naglasak na značenju riječi SLUŽBENIK) i dobtit uslugu kakvu i zaslužujemo (tj. koju i plačamo).
Čudna je ta ljudska žeđ za moću, pa makar iluzornom. No činjenica jest, dok god konj dopušta da ga se jaše, do tad će ga se i jašit ali kad konju dokurca, đaba i najboljem jahaču sve uzde ovoga svijeta.
Post je objavljen 22.02.2007. u 08:30 sati.