PREVARA
Tu gdje bismo iznići će trnje, da odmore pauci i svici,
Nasukani na dno besvjesnosti; srećni onim danom kojim jesu
Svojom mrežom bili muvolovci, hladnim svjetlom na ljubavnom plesu,
Ne znajući ko je Sizif bio ni na vrhu, ni na nizbrdici.
Za nas dvoje svjesne mjere važe, tražimo se vještim obmanama,
Pripašćemo možda jedno drugom po onome što u sebi nismo.
Moć nevjere vjerom prikrivamo, zadovoljni sobom jer ne bismo
Nevinošću bez pojasa svoji; odgajani u svetim tajnama
Lažemo se u ime kanona i praštamo od zvona do zvona.
Oblik naš je grudva licemjerna, kršten zaklon suštine prevara,
Gdje se Riječ Djelom ne pričesti i ne spasi sebe od progona.
Razumjeh se usred straha od sna, ogledalo blijedi lik prelama,
Mjerim svoje zjene uplašene, prepoznah te u stadu utvara.
I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama...
Post je objavljen 22.02.2007. u 06:30 sati.