U srcu šume živjela je jedna zmija i provodila je sretan i bezbrižan život.
- Hej, zmijska glavo! Zašto ti uvijek vodiš a ja te moram slijediti -to nije fer! Ali jednog dana...
- Gospodine zmijski repu, ja vodim zato što imam oči, kako bi ti mogao vidjeti?
- Da nije mojih pokreta kako bi ti mogla ići naprijed?
- U redu, sada pokušaj ići dalje. - Omota se rep oko drveta.
- Uf! Uf! Nitkove jedan! Potegnut ću pa makar pukla.
- uff.. ne mogu.
- U redu, pobijedio si. Ne želim se više boriti s tobom. Idi naprijed i vodi.
- I tako je zmijski rep ponosno izbio na čelo i oholo preuzeo vođenje, ali još uvijek nije imao očiju...
- prešavši rub provalije, zmija se survala na dno u svoju smrt.
Post je objavljen 22.02.2007. u 02:50 sati.