Pregled posta

STARAC I MORE

fotografija preuzeta s flickira:
Nemam snage čak ni ovo da pišem što upravo pišem, ali ova osjećanja u meni me tjeraju da naprosto nešto izađe van iz mene. Danas mi je bio težak dan. Hah, što je tu čudno? Baš ništa! Svaki dan je težak na svoj način. Svaki dan netko nešto traži od mene, svaki dan netko misli da je popio pamet ovog svjeta pa si uzima u zadaću da me prosvjetli, svaki dan se pojavi netko tko me nasmije, svaki dan se pojavi netko tko me rasplače, svaki dan se pojavi netko tko me podrži, svaki dan se pojavi netko tko me razočara, svaki dan se pojavi neki lik u mojoj glavi kojeg sjetim, svaki dan je mnoštvo toga oko mene. Mislim da sam overload. Neki dan mi je jedna djevojka rekla mi se divi kako ja sve stižem. Nažalost, ne mogu riječima opisati cijenu koju za to dajem. Evo ja priznajem, kažem da moje tijelo ne može nositi moj duh. Moje tijelo ne može izdržati moju volju. Ono je klonulo, umorno...izravnati leđa značilo bi smanjiti obaveze, a smanjivanje obaveza donosi samo druge obaveze. Osjećam se ko u začaranom labirinitu iz kojeg nikad neću van. I netko bi me trebao izvući, jer ja koja izvlačim druge, e pa sebe ne znam. Bez problema je organizacija koju moram napraviti za druge, bez problema je sve što radim za druge, ali sama sa sobom nikako na zelenu granu. Nisam čak ni nezadovoljna, nisam ljuta, nisam nesretna...samo sam malo umorna...