*Mokra i vruća glava. Tuš je ipak najbolje rješenje.
*Još jedan razlog da mi netko pozeli srecu. Sutra se nalazim s Nedodirljivima. Koji su napokon opravdali svoje ime.
*Razgovor jucer s Tvrdim preko emesena. Sto se njega tice, jedan od naj nacina komunikacije, ponekad napise stvari... nekako snazne. A mozda uopce nisu bile snazne, nego mi vec kriticki fali. I on i ostali. Katastrofalno mi fali. I dao mi je cuti samo malo onoga sto sam trebala, da me cekaju. Kako sam progutala tu recenicu! Ko komad slasne zaherice! Bila je tako fina, Miki falim, al to nece priznat. Povjerovala sam.
A sad mu sutra moram rec da se ne zavaravam samo ja.
„Miki, sto radis sutra u 12 h?“
„Nema me.“
Mozda se varam, ali to nije nacin...
*Uzbuđena sam sto cu ih sutra vidjeti (vjerojatno samo Tvrdog, Zgodni mi nije ni odgovorio, al on nikad nema para, pa s njim ne mozes znati) ko djevojcica kad ide na prvi spoj. Kao da ne znam sto me ceka. Uglavnom, ja cu biti u krivu. Sto god da je u pitanju. Koja smola!
Jadno.
Al male Ruskinje su uvijek krive za sve, pa se ni ne iznenadjujem, samo ovaj Mikin potez me šahmatirao. Spremna sam pojesti koje govno da se pomirimo, ali sad da cu bas uzeti zlicicu, zavezat su slincek oko vrata i preklinjati za jos, to bas i ne.
*Oh, da, ne smijem zaboraviti i jos jednu stvar! Pala sam staroslavenski! I da se razumijemo, ne bedira me to, nego sto sam osudjena na jos tjedan dana zatocenistva! Hura! Mislim, dugo nisam bila... :)
Life's grand...
Sluša se: Prisjecam se, prisjecam te se, moj almazni... – Nočnyje snajpery (kao dugo nisam)
Zeli se: samo san. Trnoružičin
Osjeca se: kao da sam ipak uzela zlicicu i oblizala je od drske do vrha...
Post je objavljen 22.02.2007. u 00:05 sati.