Morao sam ti napisati ovo pismo da ti kažem koliko te volim i brinem se za tebe. Jučer sam te vidio dok si šetao i smijao se sa svojim prijateljima. Nadao sam se da ćeš uskoro poželjeti da i sa mnom tako šetaš. Naslikao sam zalazak sunca za završetak tvoga dana i šapnuo hladnim brezama da te osvježe. Čekao sam. Ipak, ja te i dalje volim.
Kad sam te prošle noći promatrao kako toneš u san, tako sam te želio dodirnuti. Spustio sam mjesečinu do tvoga lica. Rasula se po tvojim obrazima kao tisuće bisera. Pored svega, nisi mislio na mene, a ja sam te tako želio utješiti. Slijedećeg jutra raspršio sam briljantan izlazak sunca u veličanstveno jutro za tebe. Ali, ti si se probudio kasno, a zatim žurio za svojim obvezama, nisi ni primjetio. Moje nebo postalo je oblačno, moje suze bile su kiša.
Volim te, o, kada bi me samo saslušao. Zaista te volim. Pokušao sam ti to reći u tišini zelene livade i plavog neba. Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim bojama po cvijeću. Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu dasastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi ti mogle pjevati. Oduševio sam se sunčevim zracima i parfemom prirodnog mirisa.
Moja ljubav prema tebi dublja je od bilo kojeg oceana i značajnija od bilo čega što je potrebno tvome srcu. Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo i koliko9 se brinem. Moj Otac te također pozdravlja. Želim da ga upoznaš. On se brine, također. Očevi su jednostavno takvi.
Molim te, javi se uskoro. Nije važno koliko će vremena proći. Ja ću te čekati-jer te volim.
Tvoj prijatelj Isus.
Post je objavljen 21.02.2007. u 21:35 sati.