Dva puta ovaj je svijet proživio opću bol. Opću smrt, tugu i jad. Magla mržnje i agresije vladala je njime. A sve zbog bolesnog uma koji je trovao umove svojih bližnjih. Zbog osobe koja je s vremenom postajala čovjek...dok nije došla do faze bezumnog razmišljanja...faze jedino postojanja uništivog tijela. I danas ima takvih ljudi. Ali pozitivno je što držimo svoje misli zatočene i ne dajemo drugima da do njih prodru i njima upravljaju.
Mito i korupcija vladaju ovim svijetom. O, začepite svoja lažljiva usta vi koji sipate lažnu pravdu! Vi pravednici koji sebi ne želite priznati da ste zatočeni u šakama onog koji ima, koji može.
Ljuti me ovaj svijet koji me orobljava zakonima fizike. Ne mogu postići ono što želim. Oni koji slušaju čut će što im poručujem. Ne valja vjerovati da je to ono što je trebalo biti. To je samo ono što smo mi željeli da bude! Znam da bi postupila isto u okolnostima ONOG svijeta, u ono vrijeme. Ma koliko žarko željela promijeniti ono što se zbivalo i zbilo, moja volja i ja sama ne mogu ništa. Znam da bih postupila isto...jer sam ograničena. Jedino što se sada može učiniti je odati čast svim kapima kiše iz one oluje, i reći istinu....istina jedino treba generacijama novim da znaju očuvati sebe i ovaj svijet.
Zar manje vrijedim od onoga koji ima, od onog koji može bolje ili onog koji je...moderan, koji radi ono što hoće? Dali je opći mir, moć i snaga samo iluzija-izmišljotina mudrih umova koji su shvati da mudrom izrekom mogu postići cilj? Samo ju treba usaditi u glavu glupog puka. Kad neku laž govoriš djetetu od rođenja, zar neće to njemu postati istina, i jedino u što će vjerovati? Oh, zašto smo ograničeni na ove oči koje ne raspoznaju oči lažljivca i na ove uši koje čuju i laži i istinu, umjesto da im neki tanki glas kaže kakav svijet zaista jest?
Ima li sigurnih dokaza da postojimo, da smo postojali i da ćemo ponovo postojati? Nema. Varljivo nam je sutra....zaboravljeno jučer. Samo živimo..iz dana u dan.
Post je objavljen 21.02.2007. u 20:59 sati.