
Dieter Theobald priča ovu pričicu: Bila jednom jedna glavica salate.Nije ona bila jedino dijete svojih roditelja, nego je rasla u gredici vrta pod brižnom dobrom rukom vrtlarevom s puno svoje braće i sestara. Ovdje nije bilo mjesta za posebne želje i položaje. Svatko je imao ista prava i iste obveze. Unatoč toga naša glavica salate bila je ipak nešto posebno. Bila je, mogli bismo reći, „crna ovca“ obitelji, iako nipočemu nije previše prelazila granicu. Ona je samo imala velike labrte. Hvalila se svojom veličinom, kojom je doduše nadvisivala sve ostale.

Još u mladoj dječjoj fazi njenog života umrle su joj dvije sestre, koje su bile neposredno uz nju. Tako je ona dobila mjesta da se mogla raširiti i postati najvećom glavicom. Sve se češće događalo da se ona arogantno ponašala, tuckala se po glavi i govorila:“Da, da, treba imati glavu!“ Njene sestre je ova arogancija ostavljala hladnim. Bile su strpljive. Tek kada su sve zajedno dospjele u veliku kuhinju restorana pokazala se prava istina. Ostale doduše nisu bile tako velike kao ona, ali imale su nježno srce, a ova velika samo debele žilave zelene listove.
Prekasno je morala spoznati: Nije važna glava. Traži se srce!
„Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor!“
Mudre izreke 3,5
Post je objavljen 20.03.2007. u 00:06 sati.