Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dzepko

Marketing

Bolonja na srspki način

Šarli je pokazao kako je to u Hrvatskoj, a kako se tzv. Bolonjski proces sprovodi u Srbiji ja ću pokušati da prikažem u narednih nekoliko redaka.

U suštini, stvar nije ni malo loša. Novina je u tome što ti se priznaju poeni ako si dolazio na predavanja i pri tom na njima aktivno učestvovao, zatim ako si napisao neki seminarski rad i plus ako si položio kolokvijum. Teoretski, ako si sve te zadatke uspešno obavio, tebi treba samo nekog elementarnog znanja, naj, naj opštijeg da bi prošao ispit sa najnižom ocenom, što je priznaćete odlična stvar. E sad, u tom grmu i leži zec - sve bi to bilo fenomenalno da se zaista i poštuje sve što tu piše, ali se ne poštuje, a evo i kako. Primer - meni profesor kaže da je rok za predaju seminarskog npr. 5, a ja mu predam 20-og i on to uvaži... Ili ja nisam na predavanjima, a upišu me ortaci i onda kao zaradim neki poen.

NE MOŽE TAKO!

Ovaj narod nije navikao da radi bez prinude. Ovde su se najbolji rezultati postizali onda kada se znao "red i zakon", tj. kada se znalo šta treba da učiš i koliko treba da učiš i do kada - tog i tog dana ti je ispit, pa se ti snađi. Sad ima više termina u toku roka, ali to nije dobro - studenti tome prilaze sa devizom "lako ćemo", a ni profesori nisu više tako strogi kao ranije i visoke ocene pljušte sa svih strana. A šta time dobijamo? Dobijamo ono na šta ja ukazujem otkad sam otišao iz srednje škole - dobijamo neobrazovanu i što je još gore zatupljenu mladost, a kad kažem zatupljenu mislim na onu najgoru vrstu, koja misli da zna, a nije svesna da u stvari ne zna mnogo toga... A sve pod plaštom kako naši studenti imaju dobre ocene i kako su oni u stvari pametna deca...

NE, NIJE TAKO!

Ova deca su naučena da varaju, prepisuju i koriste sva moguća i nemoguća sredstva da bi prošli ispit... Znam po sebi. Pravila civilizovanog sveta važe samo za civilizovani svet - ako ti već neko daje tolike ustupke, podrazumeva od tebe da ćeš i ti biti fer (da nećeš prepisivati, "ukrasti" seminarski sa drugom fakulteta, godine i sl.). E tu su se zajebali. Nema šansi da mi budemo fer. Ja bih voleo da se bude čisto, jer bih u toj situaciji znao tačno gde sam i koliko tačno vredim, ali je to trenutno nemoguće. Po mom mišljenju, lek mora biti drastičan - pojačana kontorla svuda. Da profesori podignu kriterijum, jedan ili maks. dva termina u roku, da se svi rokovi i datumi poštuju, ali i da se zna nagrada ako sve ispoštuješ do kraja. Da se odvoji žito od kukolja.

Sad, možda nekome i odgovara ovakva konfuzna situacja. Nije nemoguće da je tako. Kad bi se sve poštovalo i radilo po pravilima, to bi značilo i da bi profesori morali da dođu tačno u 12 i održe predavanje do 2, znači tačno u minut, dalje, značilo bi da asistenti ne mogu da se iživljavaju na tebi, jer bi ti mogao da ih tužiš dekanatu i da oni onda mogu da izgube posao. Dalje, to bi značilo da onaj lik u biblioteci mora da bude tamo i da skoči kad me vidi, a ne da me proklinje što sam ga digo iz stolice i poslao da u dubinu biblioteke da traži ne znam ni ja kakvu sliku.

JEDNOSTAVNO, SVAKO BI MORAO DA OBAVLJA SVOJ POSAO VALJANO! Da li su svi na to spremni, pitam ja? Ne, nisu. Više im odgovara ovakav nerad, a u stvari privid rada, gde mogu mirno da broje dane do penzije, uzimaju novac, a ovamo ih boli uvo za studente (čast izuzezcima, kojima stvarno dugujem svako pošptovanje, jer biti izuzetak u ovakvom sistemu može biti ili samo neverovatno lud ili neverovatno pošten čovek).



Post je objavljen 21.02.2007. u 16:16 sati.