Umorni od napora i potreseni djevojčinom smrću, odlučili smo sat, da odmoriti u mračnom hodniku. Osim nas, nije se čula, osjećala niti vidjela prisutnost drugih stvorenja… sve dok nismo čuli zvukove iznad nas, odnosno u pećini u kojoj je obitavala Lassa. Pogledi su nam bili upereni prema zidu kojim smo se spuštali. Napela sam luk i čekala. Bila je to prilika omotana u sivi plašt i sa velikim, šiljatim šeširom. Zastao je na rubu i počeo rukama plesati komplicirane pokrete. Mogla sam čuti kako nešto mrmlja. Bila sam spremna na učinak magije. Moji sudruzi su također stajali, spremni na okršaj. Međutim, mag se odjedanput počeo izduživati i istovremeno stanjivati. Ionako visok, sada se njegova visina dvostruko povećala. Pogledao je prema dolje. Nije nas još uočio. Čekali smo dok se spuštao. Čim su mu noge dotakle tlo, patuljak mu je zapovjedio da stane. Polagano se okrenuo prema nama. Sada smo ga mogli dobro promotriti, a i on nas. Nonšalantno je skinuo šešir i lagano se naklonio.
-Moje je ime Beathor.
Zastao je na trenutak, kao da je snaga njegovog imena dovoljna da se naše neprijateljsko ponašanje promijeni.
-Što radiš ovdje?
Patuljak je bio namrgođen. Mag mi je još bio na nišanu.
-To je moja briga. Uostalom, nisam pokazao nikakve zle namjere. Ja samo tražim prijatelja. Jeste li možda sreli vilenjaka po imenu Dalamir?
Arya ga je promatrala cijelo to vrijeme. Spustila je svoj mač i krenula prema njemu. Zaključila sam da je pametnije ne spuštati luk zasad.
Tako sam upoznala Beathora, i kao što već rekoh, nije mi se svidio na prvi pogled. Zapravo smo razmijenili mnogo pogleda prije nego što smo uspostavili prijateljskiji odnos. Bio je sav raščupan i zarastao, prljavih, crnih noktiju i vidjelo se da nije previše mario za svoj izgled. No, imao je duboke plave oči koje su me prodorno promatrale.
-A da makneš taj tvoj luk, vilenjače?
I ton glasa mu je bio u skladu s bojom očiju. Bio je istovremeno strašno bahat i ljubazan. Ustvari je uvijek pazio na svoje riječi, da ga kasnije nitko ne može optužiti ni za što, ali je ipak davao do znanja kako se osjeća. Koliko sam samo puta ignorirala njegova podbadanja! Ubrzo sam naučila da ga to nervira najviše od svega i počela to često koristiti.
Bilo kako bilo, spremila sam luk. Beathor nam se pridružio. Dalamirov prijatelj iz Silvanestija. Arya mi je pružila Dalamirov dnevnik koji nitko od njih nije mogao čitati; bio je na vilenjačkom, pa sam mogla pročitati tek ponešto o Mormegilu i Gotmungu, ali i o Aryinom maču, legendarnoj Nenyi koju je skovao moćan mag Par-salin te o čekiću boga Reroxa kojom je taj patuljački bog skovao svijet. Čekić je sad bio obješen na Durgonovim leđima.
Post je objavljen 21.02.2007. u 12:40 sati.