Marketing
Nedjelja do kraja, bolest koja to i nije i Audicija 4
Bili smo u nedjelju, naravno, i na dječjem maskenbalu u hotelu Umag, na Punti. Starija Potočnica nije htjela s nama, ali se povezla i igrala s curama odbojku u blizini hotela. Vani bilo prekrasno vrijeme. Prestala bura puhati. Pogled iz hotela:
U hotel došli među prvima. Dočekali nas organizatori i animatori, i babe iz Zajednice žena koje su prodavale lutriju. Sjeli se dragi i ja, naručili kavu od prpošnog konobara. Uskoro se popunila dvorana. Započela okupacija malih maškara. Program je trajao dva sata. Ples, pjesma, smijeh, bacanje korijandola, špricanje sprejevima. Zeznuli smo se što smo sjeli za prvi stol do plesnog podija. Prvo nam se uvalila neka baba, umorila se stojeći i gledajući unuče. Da je bole noge, jel može sjest. I sjede ne dočekavši odgovor. Lijepo nam okrenula leđa. Naslonila se na stol, srušila vazu, povukla stolnjak. Pa se primirila. Nas dvoje se zgledali, slegnuli ramenima. A što uopće učiniti? Babac otišao, nije prošla minuta, evo ti druge babe – sjede na stolicu. Ta ni pitala nije. Onda je došla neka zaigrana mater koja je ispred nas pokušavala ulovit dijete. Bez riječi stavi ona svoju torbu na stolicu s našim jaknama. Okrene se i ode. Valjda smo joj izgledali pošteno, pa se usudila povjerit nam torbicu... Onda nam je onaj konobar-veseljak onako odokativno naplatio dvije kave sa šlagom 22 kn. Ipak je uzeo samo 20, nismo imali sitnog, a ni on. Pa smo jedva dočekali kraj. Organizatori su ove godine podijelili deset nagrada, što je za svaku pohvalu. Jer su osim onih, već odavno pretplaćenih na nagrade (djeca poznatih mama i tata, of kors), nagradu dobili i još neki. Dijete nam se naplesalo, ali i razočaralo, jer se u dubini svoje plave duše potajice nadala da bi mogla ipak nešto osvojiti. I tak. Slijedeće godine više ne idemo. Tko ih šljivi.
Nedjelju završismo na ledu. U Poreču je bilo besplatno klizanje za maškare, čuli na radiu. Starija opet nije htjela s nama, ter smo nas troje sjeli u auto, naoružali se maskama i klizaljkama. Nije bilo puno klizača. Bila su dva besplatna termina, jedan za djecu, drugi kao za odrasle. Mi došli na odrasli termin. I bilo nas je cirka negdje oko 5 odraslih, ostalih dvadesetak - klinčadija, hihihi. Lijepo se naklizali. Super akcija, tko god da se dosjetio.
Jučer je, dakle, završilo s maškaradom. Još je u ponedjeljak popodne manja Potočnica išla u školu na maskenbal, i to je bilo to. Starija je bila neka nje-nje, umorna, i predvečer joj otišla temperatura na 37°. Ostavili je jučer i danas doma. Počela je harati gripa, u razredima ih po par nedostaje. Ter je veliko dijete odspavalo dva dana, odmorilo se, skupilo snagu. Temperatura se nije dizala, ne boli je ništa, i sutra se vraća u školicu. Mlađa bi rada umjesto starije sad malo bolovala, što god nas ostale tišti i boli – i ona se okiti istim simptomima. Empatično dijete, hihihi. No, ništa od toga, valja ići u školu i na treninge.
Sinoć me dragi vodio na predstavu. Ihaaa, koliko dugo nismo nas dvoje išli sami negdje, a da to nije šoping! Djeca su sad dovoljno velika, ne idemo nigdje daleko, nosimo mobitel, pa i vrijeme nam je da tako odemo. Ponekad, negdje. Gledali smo Audiciju 4. Puna dvorana (bivša kino- sad je zovu kazališnom). Dva sata bradatih viceva, već viđenih fora s tek pokojim osvježenjem. Smijali smo se, nije da nismo, ali smo ostali pomalo razočarani. Ulaznica 40 kn. Šteta novaca.
U petak opet idemo van. Promocija je knjige s vicevima o policajcima. Ne idemo zbog knjige ni «autorice» knjige, nego zbog najavljenog stand-up komičara – lokalnog policajca. Otkačenog, koji i inače priča viceve o policajcima. "Uz pomoć smijeha do boljeg zdravlja", tako danas piše u Metro expressu. Mi se tog pridržavamo...
Post je objavljen 21.02.2007. u 10:28 sati.