Marketing
Moje malo čupavo
Vama i Bogu sam posvetio post, njima sam posvetio cijeli život. Nije Bog zna što, ali je jedino što imam.
Negdje u onom mutnom i nedorečenom, lažima zakrpanom, najranijem sjećanju, u vrijeme mojih prvih hrabrih izleta izvan pelena, ostao mi je sačuvan događaj, koji je vjerojatno prvi započeo s tesanjem i oblikovanjem mene kao smrtnika. U to doba Disneylanda, Gardalanda i svih tih čudesnih 'landova' za kojima su žudila djeca diljem svijeta (Naravno ona Afrička, kao i danas, žudila su za jednim najobičnijim obilnim obrokom.) ja sam sanjao da mi roditelji kupe zeca. Eh, razumije se da ga nisu kupili. Dobili su neko poluizgladnjelo, šugavo, bijelo zeče od susjeda za litru rakije, al ne marim. Obožavao sam tog zečića. Iako i sam ne puno veći od njega, puna dva dana hranio sam to uplašeno stvorenje, čistio mu kavez, češljao ga, tepao mu, pjevao, pričao priče i skupa smo sanjali o čudnovatim stvorenjima iz bajki i onih crtića u 7.15, prije Dnevnika...Nerazdvojni drugari, reklo bi se.
A onda...mi je dosadio. Glupan je samo skakutao po kavezu, jeo, spavao, piškio...nije se znao igrati igračkama, nije znao pjevati, pričati, nije znao ništa. Čak nije znao ni maštati. Strahota za dijete kojem je dobar dio svijeta još uvijek bio samo u glavi.
Bilo je jedno od radnih prijepodneva. Roditelji su odrađivali svoju šihtu u njihovom nikad prežaljenom Soc-poduzeću. LJetno doba. Vrtić nije radio pa me čuvala moja dobra baka, koja je, da bi ublažila svoju nervozu, pod čuvanjem smatrala tek dopuštenje da dođem k njoj na ručak u 12.15 (Ni minutu prije, niti poslije).
I što da radi takav deran, od kog si mogao naći stariji i jogurt u trgovini. Sam, usamljen, nekontroliran.... Uzeo sam tog zečića. Za uši, razumije se. Zašto da bude bezbolno. Stavio ga na travu, par trenutaka ga promatrao kako nezainteresirano skakuće po dvorištu, gledao ga, ljutio se, naljutio, zgrabio ga za uši i svom svojom djetinjom snagom udario njegovim slabašnim tijelom u obližnji zid pušnice.
Malo sam zastao, rastužio se, ali me to još više razbjesnilo, udario sam ponovo i još jedanput i još jedanput i još jedanput i još....i još jedanput....
Držao sam to beživotno tijelo u rukama. Krv iz njegovih usta slijevala se po mojim rukama i natapala njegovo bijelo krzno. Začuđeno sam gledao taj prizor. Malo, bijelo, skoro pa anđeosko stvorenje, koje je do maločas veselo skakutalo po dvorištu, odjednom se više nije micalo, nije me gledalo onim svojim tužnim okicama, nije više tražilo jesti, čak me nije pokušalo niti gricnuti jer sam ga malo grublje stisnuo u velikoj dragosti koja me obuzimala dok smo se skupa igrali... Kao da sam u jednom trenu shvatio da je kraj. Spustio sam ga na travu, rasplakao se, mrljao suze i krv po licu, kleknuo kraj njega i ljubio ga po krvavom, slomljenom tijelu....
E vidiš, ta krv je meni i danas na rukama i licu. Nema vode i sapuna koji ju može oprati. I one suze još i danas, baš kao i tada, poteku kad u svakom živom stvorenju koje pati vidim zdrobljeno tijelo mog prvog malog drugara. I zato sam život posvetio njima i zadnjim snagama se borim i borit ću se da im pomognem koliko mogu.I svoje vrijeme, i svoje novce, i sve što imam ne žalim dati ako ću time bar jednog od njih spasiti sudbine koju im je namijenio neki mali ili veliki krvnik, dovoljno moćan da im kao i ja, smrcka malene kosti o obližnji zid.
Tako ću možda do smrti uspjeti bar malo isprati onu krv, pa, kažem možda, i zaslužiti da vječnost provedem u Božijem zvjerinjaku.
****
Ovo posvećujem svim malim nevinim stvorenjima koja su jedini ostatak i dokaz da je jednom davno Bog od ovog mjesta namjerio napraviti Raj. I mom Cezaru, Sivki, Faci, Žutom i dragoj mojoj glodavoj Buci, i živima: Starom, Mališi, Crnki, Curi, Aliju, Čupavom, i mojim dvjema bezimenim tigricama. Cezare pazi šta radiš gore na nebesima, da me ne osramotiš pred Svevišnjim što te nisam baš dobro odgojio, a ti Buco pazi da Bogu zubićima ne pregrizeš neke kablove, ubit će me kad dođem. Budite mi veselo na širokim rajskim poljanama, zbog vas stvorenim, dok se opet ne vidimo.
Post je objavljen 20.02.2007. u 20:36 sati.