.....a da trebala bi učiti.....i učiti....al ne mogu....nije mi do toga....zapravo nije mi do ničega...al mozda je to idealno za jednu priču prije spavanja.....o jednoj djevojci koja ima sve,a nema nista....ili mozda ima sve,al ne zna da ima sve....jer se bavi sitnicama nikako da se pocne boriti jer se previse boji.......odbijanja.....
....mozda ta razmisljanja postoje u svakome od nas...
....djevojka je sjedila u miru svoje kuce,bila je na sigurnom,nista joj u miru doma ne moze nauditi....osim nekih razmisljanja o prošlost, sadašnjosti, ali i bolnoj budućnosti... i jedna pjesma...koja jako boli, svaki puta, i nikad ne prestaje....boli sve jače...
....analizirala je, analizirala, prošla je sve detalje, i opet zbog nedostatka hrabrosti počela plakati, jer htjela priznati ili ne, on joj fali, jako, beskrajno, ali njega nema...tko zna da li ce ga ikad biti?!?! E u tome je i problem....
...traži ga u svakom novom....boljem ili gorem, ona ga traži i traži...al samo je jedan....kojeg moze ili ne, imati .... to ne zna ....svašta ona ne zna...
...zašto svaki put kad misli da je gotovo i da je završila s tim djelom života, on se vrati u njen život....jednim pokretom, riječju, ili samo imenom ... i sve uništi...jer je opet ona stara, bez hrabrosti...
...zašto ne želi dozvoliti nikome da joj se približi i da zaboravi....sve....za sva vremena...
....zašto kad joj se ljudi pokušaju približiti....ona ih odbija ..... jer sve uspoređuje s njim ... koji vjerojatno toga nije niti vrijedan...
...zašto se ona ne može dokopati te droge koja bi je ponovo učinila živom, i vratila joj vjeru u ljubav....kako se ponovo uopce zajubiti, i vjerovati da je to moguće .... da li je uopce moguce, da ta nova ljubav bude jednako snažna i moćna kao što je bila ona koju je izgubila .... ili nije .... kojoj sad od to dvoje?!?!
...djevojkin život bi mogao biti tako jednostavan i savršen kada nebi u svemu tražila manu i da je pitanje " Što bi bilo kad bi bilo" ne proganja iz minute u minutu .... sad ... sutra ... prekosutra .... i do kad tako?!?!
....gleda slike prošlosti....i pita se zašto budućnost nije onakva kakvu želi... možda je davno trebala nešto promjeniti, mozda nije...no što je gore...znati ili ne .... da vraški zaboli... pa ce valjda jednom otici .... a kako onda krenuti dalje .... da li je to uopce moguće dok se neke stvari ne riješe ... hoce li je ta pitanja proganjat iz dana u dan ..... hoce li ikad prestat..... postala je jedna savršena osoba koja živi život koji ne pripada njoj. Stvaran,ali između redaka....sve je jedna velika iluzija...
.....možda su je predugo uvjeravali da postoje bajke, prinčevi i sretni zavšeci...možda zato jos uvijek vjeruje u taj kraj i svoje snove koji jos prepolavljaju srce....
...djevojka je i dalje razmisljala i razmisljala....željela je svašta......a nije učinila ništa...dani, mjeseci, godine...vrijeme leti...
.... hrabrost, hrabrost,hrabrost.......
.....možda je još uvjek sama....možda ima dečka kojeg voli više nego ikoga.....čak i ovu prijašnju ljubav....možda je sa svojim ljubavi života jer je konačno našla hrabrost....a možda živi s dvije osobe: jednom zamišljenom kojeg voli više od života i jednom koja je stvarna i kraj nje, u dobru i zlu....
....no ostaje pitanje da li je djevojka preuzela život u svoje ruke ili se preputila žaljenu i slikama iz snova...
Post je objavljen 20.02.2007. u 20:37 sati.