Nezasitni ste! Nezasitni! Počnem pisati blog. Samim time ponudim vam djelić sebe. Smatrate da nisam dovoljno osoban pa ubrzo zatražite da vam otkrijem 5 intimnih tajni. Otvorim srce i dušu i priznam vam sve. Potom me samog zapeče savjest pa vam otkrijem kome nalikujem slikom i prilikom. No ni to vam nije dovoljno! Sad želite znati zašto je adresa mog bloga ta koja je i zašto je moj nadimak taj koji je. Nikad kraja! Kaj je slijedeće? Kaj imam na sebi dok pišem post? No, nek vam bude! Pojedi te me! Iscjedite me!
Nema neke velike priče. Kao što sam već jednom i spomenuo u postu pod nazivom „Voli me, ne voli me, voli me...“ koji je nažalost nestao u jednoj od mnogih web-blog kalvarija (možda i nije baš nažalost s obzirom da je to bio onaj sladunjavi, pomalo patetični post, nastao neposredno nakon komentara najmilije mi voditeljice).... (ova rečenica je postala preduga i skrenula s teme pa ću je naprasno prekinuti i započeti novu). Junac je nadimak iz djetinjstva izveden iz nadimka koji je nastao izmjenom samo jednog slova u imenu mome.... (ne znam dal ste baš shvatili što sam htio reći....danas sam nešto sklon kompliciranju) A Dragi Moj Junac je zato da vam budem drag, htjeli vi to ili ne....hehe
Možda vas zanima i zašto "Divan život".... Ni tu nema velike priče. To mi je prvo palo na pamet. Sjetio sam se i istoimenog filma, ali mislim da život i je divan (ma što pesimistične tinejdžerke kažu na tu temu)....
Već neko vrijeme razmišljam da ja sâm započnem nekakvu štafetu.... moram još malo razraditi ideju. Zasad sam domislio da svatko od vas mora napisati jednu strofu od 4 stiha, ukrštena rima, s time da bar jedan stih mora sadržavati riječi: Junac, skroman i po izboru: najbolji, kralj, vojvoda, najljepši, neodoljiv, neopisivo neodoljiv. I naravno, u tom stihu svaki oblik negacije je strogo zabranjen.
Radim i na ideji da pokrenem novi lanac sreće i ljubavi. Ne morate se brinuti, o svemu ćete biti pravodobno obavješteni.
„Danas su maškare, divan je dan.
Dajte nam novce, sterajte nas van!“
Stara me poslala da usitnim novce dok ona radi krafne. Moramo bit spremni za MAŠKAREEEEEEE! Ne sjećam se kad sam zadnji put bio u maškarama. Negdje u osnovnoj.... možda bih trebao opet da vidim dal su ljudi darežljiviji nego prije ili ipak škrtiji. Sjećam se da smo znali zaraditi dobre pare na današnji dan. Al bili smo i izbirljivi pa bi brundali na krafne, naranče, bombone i slične gluposti kojima su susjedi izbjegavali gotovinsko plaćanje....
Sad sam na 'drugoj' strani. Uvijek se bojim da ću ostat sam doma na maškare.... Ne kužim se ja u te gluposti: divit im se („kak ste lijepi“, „krasni ste“ i sl.), kolko im dati, pa kaj ak više nemam niš za dat.... Prošle godine stare nije bilo pol sata i djeca baš tad navalila k'o luda. Jedva sam izvukao živu glavu....
Imam susjede koji nikad nisu niš dali maškarama. Večeras je kod njih sve zamračeno. Valjda ih nema doma.
Jednom sam čak pobijedio na izboru za najbolju masku. Bila je to maskirana rođendanska zabava, a ja sam bio 'gospon Fulir'. Nisam tad još znao tko je taj gospodin....samo se sjećam da sam negodovao pri maskiranju, no po običaju nisam imao pravo glasa....nekakvo staro odijelo, isto takva košulja, šešir, štap – nešto kao Charlie Chaplin. I pobjedih! A za nagradu dobih ružu! Ružu!? Pa vi meni recite jel to fer! Jednom u životu pobjedim na maškarama i dobim ružu!!!!!
Već su tri puta zvonili dok sam pisao ovo....opet će nas opelješit....
Post je objavljen 20.02.2007. u 20:23 sati.