Marketing
Aj se baš zapitajte....
Jeste vi ikad razmišljali o onoj "Moli za svog neprijatelja?" Kada molimo za neprijatelje, molimo li sa srcem, onako kako bi zaista trebala izgledati molitva, ili pritom mislimo samo na neke svoje ciljeve koji tek trebaju biti postignuti? Jeste li ikad razmišljali pritom, što ako mi, moleći se za neprijatelja, izvučemo deblji kraj, tj. da neprijatelj, koji je molio samo za sebe, ili uopće nije molio, dobije sve zasluge, a vi izvisite? Reći ćete sada: Bog će ti to vratiti, "Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju". Istina, no nije li cilj i Boga i nas samih da budemo sretni sada i ovdje?
Je li moguće moliti za nekoga, a istovremeno ga držati za neprijatelja, ili ne dolazi li kao logičan slijed ona "I nema veće ljubavi od ove: dati život svoj za prijatelja". Tko je taj koji odlučuje tko nam je prijatelj, a tko nije, i koji su predodređeni za "smrt kroz život", dok drugi žive kao bubreg u loju? Tko je krojač naše sudbine i okolnosti u kojima se rađamo? Je li to Bog, ili smo to, iz nekih čudnih pseudo- visoko- intelektualno- energetskih razloga- mi? Ako je istina da je potrebno samo biti "dobar" da bismo se reinkarnirali u nekom višem obliku i dimenziji, nije li svejedno jesmo li prosvijećeni ili neprosvijećeni, kako ta teorija nalaže? Ako je istina da ne postoji Bog, da postoji samo Energija, a da mi postojimo u distinkciji prosvijećeni- neprosvijećeni, ima li naše postojanje svrhu, tj. ako smo iz nečeg proizašli, onda se moramo u nešto i vratiti. A ako to nije istina, i ako naš život nema svrhu, nije li svejedno, bili mi prosvijećeni ili neprosvijećeni, ako smo pritom dobri? I ne pada li zapravo tu u vodu teorija da nismo ni iz čega proizašli, i ni u što se ne vraćamo? Ne nameće li se kao logičan odgovor istina o Bogu i čovjeku iskazana u Bibliji, sa četiri jahača Apokalipse koji neprestano vrebaju na ovaj naš stagnirajući i dekadentni svijet?
Post je objavljen 20.02.2007. u 18:36 sati.