"Can you remember, remember my name
As I flow through your life
A thousand oceans I have flown
And cold spirits of ice
All my life
I am the echo of your past"
...
Pokušaj stavljanja sebe pod kontrolu sebe same... Relativno. Sada.
...
Pa i ako ne izgovaram riječi razgovijetno i čizme su mi pune blata i prašine.... Ako ispaljujem zbog kapljica što klize niz oluk i blesave pjesme u pozadini... Ako pjana stavljam cd naopako u discman... Ako uvijek imam neke blesave ideje u glavi... Ako mi tijelom režu grčevi i gutam roze tablete kao bombončiće zbog toga...
Pa što onda?
Ne volim jugo... Uvlači se pod kožu i razvlači oblake u venama... A nemam razloga za tugu. Imam onaj osjećaj u stomku, lagan i lebdeći, ali i tamnu, grezu kiselinu u prsima... Ne znam. Možda ode skupa sa sivim oblacima...
...
Negdje kroz maglu u mojim mislima, osjetila sam čudan pogled...
Kao savršena priča s pravom temom... Kao slika naslikana čistom maštom... Kao melodija nastala slobodnim i nesputanim tokom misli... Jest. Ali tiho, tiho, duboko ispod, povezana hladnim i dalekim vezivom osamljenosti...
Sa okusom krvi.
...
...
Posvećeno... Njemu. Jer je izričito zahtijevao posvetu ovog posta...
Da...
I... Njemu isto. Koji radi tko zna što u ovom trenutku. Samo se nadam da nije monotono i sivo...
No... Wait... Make it three...
I na kraju... Njemu isto. Onome na koga mislim kad se poklope kazaljke sata... Još uvijek.
...
"And if you hear me talking on the wind..."
Post je objavljen 20.02.2007. u 15:54 sati.