Zaklada «Ana Rukavina» stiže u Makarsku
Autor: Piše Ružana Kovač
Wednesday, 17 January 2007
Nakon razgovora s novinarima Kronike, dr. sci. Mirando Mrsić ubacio je i Makarsku u listu gradova u kojima će se, u organizaciji Zaklade «Ana Rukavina», u kojoj zajednički djeluju Anina obitelj, Centar za tipizaciju KBC-a i Vjesnikovi novinari, uzimati uzorci krvi za tipizaciju. Možda još ne razmišljate o tome kako pomoći i nekome drugome spasiti život, no nemojte zaboraviti da već sutra i sami možete biti osoba kojoj je prijeko potrebna koštana srž Želim život. Prerano preminula novinarka Ana Rukavina te je dvije riječi izgovorila naglas. U Hrvatskoj godišnje od zloćudne bolesti oboli 50-ak ljudi, među kojima je najviše djece. No, njihov se vapaj, poput Aninog, ne čuje u javnosti. Ali, i oni jednako tako žele život za kojeg su se sasvim nenadano i nepravedno prisiljeni boriti. A njihove šanse za preživljavanje bile bi puno veće kada bi hrvatski registar potencijalnih darovatelja koštane srži bio bogatiji.
Razbijena fama o doniranju
Naime, prije osnivanja zaklade «Ana Rukavina» i lavine senzibiliziranja javnosti koju je pokrenulo pismo oboljele i, nažalost, preminule Vjesnikove novinarke, hrvatski registar potencijalnih donora koštane srži brojio je svega 150 ljudi. Sada se on popeo na 3046 darovatelja, čime je povećana mogućnost nalaženja srodnog donora koštane srži za oboljele od leukemije i limfoma.
Kad bi na svijetu bilo dvanaest milijuna ljudi i kad bi oni svi bili upisani u registar donora koštane srži, novorođena beba možda ne bi našla svog nesrodnog donora. To najplastičnije govori o potrebi da se što više ljudi prijavi u registar – objasnila nam je u telefonskom razgovoru prim. dr. Vesna Brkljačić Kerhin iz Centra za tipizaciju tkiva.
Premda ne postoje statistički podaci o tome koliko ljudi s Makarskog primorja godišnje oboli od neke vrste akutne leukemije, dr. sci. Mirando Mrsić, inače Podgoranin, na KBC-u Zagreb, gdje radi kao specijalist internist-hematolog, susreo se s mnogima od njih.
Oboljenja ljudi s Makarskog primorja ne izlaze iz nekakvog prosjeka, odnosno nisu učestalija nego u drugim područjima u Hrvatskoj. Najveći je problem nedovoljna osviještenost ljudi o potrebi i jednostavnosti doniranja koštane srži. Evo, sad su se napokon stvari pokrenule s mrtve točke, ali trebalo je dugo vremena da razbijemo famu o doniranju kao o nekom strašnom i kompliciranom postupku – kaže dr. Mrsić.
Uloga medija
Iako Makarska nije bila u planu, nakon našeg razgovora dr. Mirando Mrsić odredio je termin za tipizaciju krvi i u gradu pod Biokovom, koja će se održati 12. ožujka. Naime, liječnički tim koji će u ožujku posjetiti mnoge hrvatske gradove na teren stiže, kako doznajemo od dr. Mrsića, na osnovu poziva građana. Oni koji zovu uglavnom su ljudi koji su imali ili imaju slučaj leukemije u obitelji. Tako ih je, primjerice, u Omiš pozvala majka dječaka koji, nažalost, nije uspio doživjeti transplantaciju. Organizacija ovakvih akcija nije komplicirana. Potrebno je, kaže dr. Mrsić, samo osigurati frekventno mjesto u gradu, na koji se postavi mali šator. Unutar njega, sa svega nekoliko stolica i jednim stolom na kojem građani mogu dobiti sve informacije, obavlja se vađenje krvi, a svaka doza potencijalni je spasitelj nečijeg života u bilo kojem trenutku, i to na bilo kojem djelu svijeta.
I vaše je pisanje jedan od načina kojim se može senzibilizirati javnost. Dosadašnji donori gotovo su u pravilu članovi obitelji koji su prošli kroz kalvariju bolesti, no vrlo je važno da se osvijeste i ljudi koji se, srećom, nisu morali suočiti s opakom bolešću. Evo, možemo se odmah dogovoriti da naš šator u Makarsku dođe 12. ožujka – kazao je dr. Mrsić.
Život posvećen borbi protiv leukemije
Dr. sci. Mirando Mrsić posljednjih je tjedana medijski vrlo eksponiran. Slučaj Ane Rukavine, koju je liječio, doveo ga je u centar svih zbivanja vezanih za akciju osnivanja Zaklade koja nosi ime pokojne novinarke. O važnosti, kao i jednostavnosti davanja koštane srži, makarski doktor govorio je na Hrvatskoj televiziji te u svim nacionalnim medijima.
Mrsić je rođen 1959. godine u Splitu. Po zanimanju liječnik specijalist internist-hematolog na KBC-u Zagreb, svoj je rad bazirao upravo na liječenju oboljelih od akutne leukemije i transplataciji koštane srži, u čemu se dokazao kao vrstan stručnjak. U bogatoj i uglednoj liječničkoj karijeri obavljao je, i još uvijek obavlja brojne funkcije, od docenta na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, voditelja jedinice za transplataciju koštane srži, pomoćnika ravnatelja za medicinske poslove KBC Zagreb, predsjednika Odbora za zdravstvo, člana Društva za hematologiju i transfuziologiju, člana Savjeta za zdravstvo SDP-a do dopredsjednika Udruge za leukemiju i limfome.
Kako i tko može postati donor koštane srži
Ono što mnogi ljudi ne znaju jest da se davanjem krvi na tipizaciju tkiva ne daje koštana srž, već se samo, i to pod šifrom, ulazi u registar. Ukoliko se nekad pokaže da upravo vaša srž odgovara nekome iz bilo kojeg dijela svijeta, Zavod vas kontaktira te provjerava jeste li još uvijek spremni na darivanje koštane srži.
Svi registri koštane srži skupljeni su u Europsku odnosno Svjetsku banku koštane srži. To znači da, ako ste upisani u registar, možete spasiti život ne samo čovjeku u svome gradu ili svojoj zemlji nego i bilo gdje na svijetu.
Donor može postati čovjek od 18 do 55 godina koji ne boluje od teških bolesti (kardiovaskularnih, zaraznih i sl.). Da biste postali potencijalni donor, morate potpisati pristanak, nakon čega se uzima uzorak krvi u epruvetu, a ona se pohranjuje u laboratoriju za tipizaciju tkiva. Ostavljate ime, prezime, adresu i kontakt, ali vaše ime ima samo centar za tipizaciju. U registru se vodite pod šifrom. Ne morate dati srž da uđete u registar, morate dati krv.
Jednom kad ste ušli u registar postali ste potencijalni donor. Ukoliko se nađe bolesnik koji ima iste antigene tkivne snošljivosti kao i vi, kontaktirat će vas Centar za tipizaciju i ponovo vas pitati pristajete li na donaciju.
Biti u registru donora znači htjeti i moći spasiti nečiji život.
Crna hrvatska statistika
Transplantacija koštane srži započela je još 1983. u KBC-u Zagreb, no široko javno promicanje darivanja koštane srži nije uzelo većeg maha.
Lista nesrodnih davatelja u Hrvatskoj je vrlo mala, a smrtnost djece od malignih krvnih bolesti, kojima je takvo liječenje prijeko potrebno, i dalje zauzima najviše mjesto.
Hrvatska ima najmanji broj upisanih donora u Europi.
U svijetu je 2002. učinjeno blizu 6000 presađivanja, u Hrvatskoj samo tri.
Izvor: MAKARSKA KRONIKA
Post je objavljen 20.02.2007. u 12:12 sati.