ubija me, njena zloća, nepromišljenost, egoizam..jel to sad već starost, iako i nije 65 godina se ne može navesti kao velika, dementna starost...no nikada zajedničkog jezika, moj otvoren bunt prema njoj, njeno ne snalaženje u ulozi majke...uh problemi problemi koji sve više i više eskaliraju...i koliko god da se mičem, koliko god da se izoliram, svejedno me dotiče..kroz komentare, kroz djela, kroz neučinjene geste...kroz zlobu...
i sad.. da počnem tužnu priču života mog...ili da ostavim to za neki drugi put...i nema to veze sa onim promijeni svoj stav, ublaži svoje kritike, pokušaj gledati sve sa druge vedrije strane...pokušala sam nejde, nejde...zapravo, više ne pokušavam, sad je stvar preživljavanja..rezanja svih emocija, svih samilosnih osjećaja, svih pa trebala bih, pa nemoj tako, pa ona je ipak tvoja majka...nije, nije, nije...jer majka se tako ne ponaša...ne bi se trebala tako ponašati...
uglavnom mislim da ću privatnu, osobnu, samouku self made psiho terapiju provesti ovdje kroz kratke priče...
Post je objavljen 20.02.2007. u 11:09 sati.